petak, 12. srpnja 2013.

Putopisi po Istri @ Kaštel Boljun - Boljunski kaštel snimljeno 12.07.2013

Boljun je prastari gradić u sjeveroistočnoj Istri u Općini Lupoglav, nastao uz još i danas dobro očuvani srednjovjekovni kaštel, sa širokim pogledom na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke. 


Kaštel Boljun @ 12.07.2013, istra-photo-tours.eu

Od 15. do kraja 17. stoljeća ovaj “niti grad niti selo” bio je na svom vrhuncu, imao je svoje suce i župane, o brojnim oltarima crkava brinule su se bratovšine, pisalo se i podučavalo glagoljicu. Od tada do Boljun gubi na značenju i život gotovo staje, ali gradić ne propada, već i danas svojim vizurama ugodno iznenađuje svakog izletnika. Gostu željnom odmora Boljun pruža sve što mu treba: udoban smještaj, netaknutu prirodu, mir i naravno, specifične lokalne specijalitete u mjesnoj konobi.

Toliko ste puta bili u Istri a niste posjetili Boljun?! Da, smješten je malo "van puta", na vrhu brijega, sa širokim pogledom na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke nad njom. Taj je položaj bio i razlogom postanka našeg mjesta, sve od prapovijesne gradine, pa preko utvrde Ad Fines koja je rimljanima čuvala cestu koja je od Fianone (Plomina) preko Učke vodila na Tarsaticu (Trsat) i kasnije, u srednjem vijeku - utvrde koja je čuvala granice Pazinske knežije.
Naš Boljun - niti grad - niti selo, često je svoj rubni položaj skupo plaćao, ali opstajao. Od 15. do kraja 17. stoljeća gradić je bio na svom vrhuncu, imao je svoje suce i župana, vlastite zakone i u njemu je živjelo do 130 obitelji. Boljun je, baš kao i neki danas poznatiji istarski gradići tada bio jedan od centara glagoljaške pismenosti, o čemu nam svjedoče  originalni glagoljski natpisi urezani u kamenu koje možemo vidjeti prošećemo li mjestom, ali i brojni dokumenti sačuvani u arhivima: matične knjige, godišnji izvještaji o poslovanju bratovština, misali, brevijari i dr...

Znamenitosti Boljuna:

Crkva Sv. Kuzme i Damjana potječe iz 12. stoljeća, baš kao i crkva Sv. Fabijana i Sebastijana (12) koja se nalazi uz cestu kojom se iz doline uspinjemo u Boljun. Nalazi se na samom ulazu u mjesto uz nekadašnja Vela vrata (koja su porušena nakon I svj rata, kako bi se omogućio prolaz većim vozilima). Glagoljski natpis iz 1543 ugrađen je uz zid sakristije, a latinski natpisi (1698 iznad ulaza, 1705 na trijumfalnom luku) svjedoče o kasnijim obnovama crkve.

Zavjetni žrtvenik Gaja Valerija Prisca trgovca tkaninama iz Akvileje, posvećen je nepoznatom božanstvu, a potječe iz razdoblja Rima. 

Boljunski kaštel građen je i nadograđivan od 11. do 17. stoljeća. U doba ratova uspješno je pružao utočište stanovnicima Boljuna i okolice (npr. 1332, 1612...). Sve do nedavno usred dvorišta bila je lokva za opskrbu vodom, sada zatrpana i prilagođena potrebi održavanja manifestacija. Kod okruglog kamenog stola pruža se lijep pogled u dolinu. Lako možemo zamisliti kako su sa ovog mjesta branitelji Boljuna 1612. promatrali dolazak vojske venecijanskih plaćenika iz pravca Plomina. Tada su od svih kaštela Pazinske knežije jedino Boljun i Pazin uspješno odoljeli napadima. 
Uz sjeverni kut kaštela nalaze se "mala gradska vrata".

U loži su se  sastajali župani i suci boljunskog komuna, a u kašći iza nje se pohranjivalo žito i ostali poljoprivredni proizvodi kojima su Boljunci plaćali svoje obaveze prema gospodarima. U Boljunu su se svake godine na Tri kralja birali župan od leta i sudac od leta. Uz njih upravu vrši i vijeće od deset osoba koji se zovu suci i koji sačinjavaju Mali komun. Birali su se iz redova isluženih župana i sudaca, a pomagali su savjetom i iskustvom. Jedine dvije plaćene funkcije bile su podžup i komunšćar kao predstavnici izvršne vlasti. Podžup je izvršavao naloge Malog komuna, posredovao između stranaka i javno oglašavao naredbe. Komunšćar je pazio na polja, šume i vinograde. Svi službenici zajedno zvali su se oficij, a sastajali su se javno ispred gradske lože.

Župna crkva Sv. Jurja ima kasnogotičko poligonalno svetište, a u unutrašnjosti crkve nalazimo i više originalnih glagoljskih natpisa. Po latinskom natpisu na zvoniku (1645) zaključujemo da je boljunski zvonik jedan od najstarijih u Istri. Neobični kameni “češeri” razmješteni po zidu koji okružuje crkvu, kao i reljefno oblikovani rubnici popločenja preuzeti su najvjerojatnije sa neke starije zgrade. (6.) Glagoljsko - latinski natpis iz 1641.  posljednjeg boljunskog župnika - glagoljaša Bernarda Velijana vidljiv je na stražnjem vanjskom zidu crkve.

Šetnja kroz Boljun otkrit će nam još brojne detalje koji svjedoče o mnogo većem značenju ovog malog mjesta kroz povijest. Posebnu pažnju zaslužuju 7. Mašinarija (stari župni stan, 1699., danas u ruševinama), 8. Kuća Pataj (1708.), 13. Rustikalni stambeni objekti srednjovjekovne arhitekture (XIV. st.), 14. Stambeni objekt ruralne arhitekture (XV. - XVI. st).

Izvor: www.central-istria.com

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 12.07.2013

Fotogalerija (Facebook): https://t.co/TaPkrGF6Wk