Dobrodošli na Istra Photo Tour


t

Poštovani posjetitelji ove stranice tj. bloga o Istri!

www.poistri.eu

Istražite cijeli poluotok Istra, upoznajte nova mjesta, povijesne gradove i gradiće, polja, proplanke, jezera, izvore, slapove, vidikovce, crkvice, male uske staze i putove, predivne otočiće zapadne Istre, ljude i događaje, manifestacije i sve drugo što Istru čini neodoljivom i privlačnom kao Terra Magica!

Svojim obilaskom i izletima u slobodno vrijeme ovdje sam postavio razne korisne informacije uz pregršt fotografija koje će Vas pokrenuti da i Vi nešto obiđete i vidite. Kako Ja volim putovati i skitati u slobodno vrijeme a Istra mi je vrlo blizu tako ću uvijek moje izlete i moja putovanja podijeliti ovdje sa svima Vama :) Nadam se da će Vam se to svidjeti i da će Vas ponukati da i Vi posjetite nešto od toga tj dati Vam ideju za slobodan dan, vikend, izlet u prirodu!

Ako je možda neka informacija netočna ili želite nadopuniti članak novim informacijama dovoljno je da ostavite poruku u komentar objave bloga ili se javite na email, zahvaljujem se! Također ako želite da ovdje napravim i objavim reportažu o vašem mjestu, selu, nekom zanimljivom događaju javite se za dogovor na email poistri@poistri.eu

Pratite informacije i u Facebook grupi:
www.facebook.com/groups/putovimaistre

Istarske atrakcije (obiđeno):

#1. Špilja Feštinsko kraljevstvo u Istri selo Feštini
#2. Špilja Mramornica Brtonigla @ Stancija Drušković (Sterle), Brtonigla
#3. Zipline Pazinska Jama

#4. Nacionalni park Brijuni

 

U planu za obilazak :)

Jama Baredine, Nova Vas - Gedići

Podzemni jamski grad - Labin Art Republika

Parenzana Train (Vižinada - Motovun)

Provedi dan s rangerom - park prirode Učka

Rt Kamenjak - Medulinski arhipelag

Dolinom rijeke Mirne od Antenal do Ponte Porton

 

nedjelja, 4. prosinca 2016.

Putopisi po Istri © od Letaja do Slap Sopot (Ladanjski dvorac Barbo, utvrda Possert) - 01.12.2016

Današnji izlet je pomalo neobičan. Spoj nekih prošlih vremena od obilaska crkvica, kaštela, utvrda, starih sela, nekih novih, posjeta dva istarska slapa, jedan manje poznat ali prekrasan drugi kažu da je kao najveći u Istri. Pa idemo redom od početka do kraja.

Izlet po Istri Letaj, Grobnik, Paz, Gologorica @ 01.12.2016
https://goo.gl/7RlB8B


Izlet po Istri Letaj, Grobnik, Paz, Gologorica

Početak izleta kada se spustimo sa Vele Učke je selo Letaj sa svega par kuća uz cestu te smo odmah otišli do crkvice koja se nalazi na suprotnom kraju sela i do koje vodi uska asfaltirana cestica nekih 1.5 km. Do crkvice Crkvice Sv. Jurja koja je sagrađena  negdje u 16.st morate skrenuti desno ako dolazite iz smjera Boljunskog polja. Sa mjesta gdje se nalazi crkvica i nekoliko grobova pruža se lijepi pogled prema dijelu Boljunskog polja i na Učku.

Nakon obilaska crkvice u Letaju odlazimo dalje u Belaj gdje se smjestio ladanjski dvorac iz druge polovice 16. stoljeća. Dvorac je odmah sa lijeve strane i ne možete pogriješiti. Sagradila ga je obitelj Barbo, kasnije je barokiziran, u 17. i 18. stoljeću. Od 1668. do 1945. god u posjedu je obitelji von Auersperg.  U prizemlju je kapela s baroknim oltarom, te nadgrobnim pločama plemićkih obitelji iz okolnih mjesta. Danas je dvorac u rekonstrukciji, nismo mogli vidjeti što skriva unutrašnjost, ali smo zato malo obišli dvorac okolo sa vanjske strane te zabilježili nekoliko fotografija. 

Ladanjski dvorac Barbo u Belaju @ izlet po Istri 01.12.2016
https://goo.gl/xfNS9p


Ladanjski dvorac Barbo u Belaju @ izlet po Istri 01.12.2016

Ispred dvorca nalaze se vinogradi sorte malvazija. Ispred dvorca u daljini se vidi obnovljena utvrda Possert ili kako je stanovnici zovu Posrt. Kako nismo točno znali kako do nje doći pitali smo ljude za informaciju te su nas uputili da se to tamo može doći tako da se skrene nekih 500-tinjak metara na lijevo uska asfaltirana cestica odmah do malog križa uz cestu (nekih 1500 metara). Mala zamjerka možda netko pročitata odgovoran da se postavi tabela na cesti koja upućuje na ovo lijepo zdanje da ljudi ne lutaju okolo.

Prije same utvrde se nalazi mala crkvica Sv. Martin. Srednjovjekovna utvrda Possert jedna je od rijetkih feudalnih utvrda u Istri sa sačuvanim gotičkim palasom. Utvrda se sastoji od obrambene kule koja u tlocrtu ima oblik nepravilnog četverokuta, a nalazi se na sjeveroistočnom kutu građevine, te djelomično sačuvanog palasa koji je na nju prislonjen s južne strane. Prilazni put prema utvrdi dolazio je sa sjevera i prolazio s istočne strane, podno kule i palasa. Put je zatim skretao prema zapadu, prateći rub strme padine i vodio do manje, danas potpuno urušene građevine, koja je mogla služiti kao stražarnica, a udaljena je oko dvadeset metara od palasa. Palas su sa zapadne i južne strane okruživala dva dvorišta, vanjsko i unutarnje, dok se sjeverno od njega nalazio opkop, nužan radi obrane utvrde s najizloženije strane. Pojedini zidovi palasa i kula utvrde sačuvani su do izvorne visine. Kula visoka 16 metara imala je šest etaža, što je očito po otvorima za grede, koje su vidljive i u stambenom objektu, te po puškarnicama i prozorima raspoređenim po svim etažama. Zgrada palasa je uz podrumsku prostoriju imala još tri etaže. Svi ostali zidovi utvrde bili su potpuno urušeni, tako da se ostatak kompleksa otkrivao tek u arheološkim slojevima. Do vrha kule vode uređene montažne stepenice čiju bi ogradu trebalo i obojiti zaštitnom bojom ako je već toliko uloženo u obnovu. Sa vrhe kule pružaju se prelijepi pogledi na sve 4 strane i okolne krajeve te dvorac Barbo u Belaju.

Srednjovjekovna utvrda Possert/Posrt @ Izlet po Istri 01.12.2016
https://goo.gl/pQ53dB


Srednjovjekovna utvrda Possert/Posrt @ Izlet po Istri 01.12.2016

Poslije obilaska utvrde Possert krećemo prema Pazu gdje smo samo zabilježili na kratko pogled prema Učki te ruševine srednjevjekovnog kaštela koji su počeli graditi Waldersteini, a obnovila ga je obitelj Barbo 1570.god. Zbog stoljetnog propadanja danas kao da je u »smrtnom« zagrljaju nabujale vegetacije ali koliko smo vidjeli postavljene su skele pa će vjerojatno i ovaj kaštel biti obnovljen kao i utvrda Possert uskoro što i zaslužuje zbog prelijepe lokacije pogleda na Boljunsko polje i vrhove Učke.

Iz Paza nastavljamo prema Grobniku. Skrećemo u Afrićima na lijevo i vozimo se par kilometar do mjesta gdje se nalaze putokazi za 12 sela i zaselaka na vrhu brežuljka. Grobnik je prvi označen i nekako najzanimljiviji. Ostala sela više manje bez nekih draži, zapravo ako ih i ne poznate od prije a da nekoga ne pitate teško da ćete znati u koje ste selo ušli pošto za ni jedno nismo vidjeli oznaku mjesta.

Grobnik su selo nekoliko kuća, od čega su većima napuštene i zapuštene i obrasle bršljanom i mahovinom. U selu smo naišli na jednu olupinu automobila. Da se uredi, bio bi to dobar primjerak oldtimera. Inače selo Grobnik koliko smo saznali je čitavo selo jedna obitelj od 13 članova. Na ulasku u selo čak se nalazi bazen u obnovljenoj kući i služi u svrhu ruralnog turizma pa ako koga zanima odmor može se raspitati za smještaj. Ljude mještane nismo vidjeli ali su nas razigrano pratila dva psa vrlo umiljata sa obzirom na druge pse koje znamo naići tim selima. Fascinira tišina i mir ovog zaboravljenog sela.

Iz Grobnika se može spustiti do Tupljaka ali mi smo se vratili i uputili prema Gologorici. Gologorica se nalazi negdje na pola puta između Cerovlja i Paza. Prvi se put spominje 1102. Od gl. ulaznih vrata sa sjevera glavna ulica se proširuje do južnih (danas nepostojećih) vrata, a građevine se nižu s obiju strana komunikacije. Zidine je dodatno štitio opkop, a do vrata je vodio pokretni most. Na južnoj trećini naselja malo je proširenje koje čini srednjovj. središnji trg s crkvom, kućom obitelji De Franceschi, župnim uredom i školom. Župna crkva sv. Petra i Pavla izgrađena je u XVIII.st. na mjestu bivše crkve. Župa se spominje 1324., a vjerojatno je postojala i prije. Crkva je bila temeljito obnovljena krajem XVI.st. (glagoljski natpis popa Jurja Kaligarića iz 1595. na sjev. dograđenoj kapeli), a od bivše očuvani su reljef Imago pietatis, got. pokaznica iz 1446. te kalež iz XV.st. Crkva ima odvojeni zvonik vis. 24m (1740). Crkva Blažene Djevice Marije »kod lokve«, na uzvisini iznad sjev. ulaza u Gologoricu, romanička je građevina s naknadno prizidanim velikim trijemom s preslicom na pročelju. U njoj su ostatci got. zidnih slika nepoznatoga pučkog majstora (oko 1400) na sjev. zidu (očuvano je samo Poklonstvo kraljeva) s glagolj. grafitima iz XV–XVI.st. U središtu Gologorice jednokatna je kuća obitelji De Franceschi, građena 1711., s velikim grbom i natpisom te reljefom Isusa Krista. To je skromna palača seoskih posjednika, funkcionalna i jednostavna u osnovnim gabaritima i dekorativnim detaljima. Na groblju južno od sela nalazi se kapela Svih svetih s glagoljskim natpisom na odbačenoj bazi kamene posude za svetu vodu (1549). Crkvica Sv. Marije zgor Lokve sa freskama nepoznatog autora nalazi se odmah na ulazu u naselje na malom brežuljku.

Nakon Gologorice slijedi obilazak dva lijepa slapa u Istri koja su ovdje vrlo blizu. Prvo odredište je slap na Gologoričkom potoku koji se nalazi u mjestu Lukačići gdje skrećemo na desno odmah kada se spustimo do Gologoričkog dola. Vozimo se do ulaza i mjesto gdje se odmah može parkirati. Slap se nalazi na lijevoj strani gdje su vratašca i onda se samo spustimo dole drvenim stubama i odmah nas dočeka prelijepi mali slap sa smaragdnim jezercem po kojemu plivaju guskice ima i koja patkica. Kako smo stigli do slapa odmah smo imali veseli doček domaćih životinja, par koza i magaraca nas opkoljava u nadi da ćemo im nešto udijeliti. Ne puštaju nas nigdje same i poziraju nam. Saznali smo da na drugoj strani postoji štala gdje se nalazi mnogo raznovrsnih domaćih životinja pa je ovo idealno mjesto za obiteljski izlet sa djecom kojima će ovo pružiti sigurno neopisivu radost. Ovaj slap inače česta je destinacija školskih i vrtićkih izleta.

Gologorički slap u selu Lukačići @ Izlet po Istri 01.12.2016
https://goo.gl/f1Fv0j


Gologorički slap u selu Lukačići @ Izlet po Istri 01.12.2016

Malo niže u selu Sepčići nalazi se brana sagrađena 1967.godine koju nismo obišli (drugi put hoćemo) pošto je već skoro padala noć ah to zimsko vrijeme a žurili smo prema slapu Sopot koji se nalazi u selu Floričići. Vozite na Potpićan i malo prije prođete preko jednog malo mostića na desno dolazite u Oršaniće, Donji Kralji, držite se samo desne strane i brzo ste do cilja

Kada uđete u selo vozite nekih 500 metara do velike tabele Gračišće i tu parkirajte te se spustite stazom sa lijeve strane do kamenoga mosta, imate par minuta hoda.

Ispod mosta se slijeva nekih 25 metara uz šum vode veliki slap Sopot i razlijeva se u tirkizno jezero ispoda.  Slap smo fotografirali samo sa gornje strane pošto nije bilo vremena da se spustimo do samog podnožja (ovaj izlet ćemo vjerojatno ponoviti). Za slap Sopot kažu da je najveći u Istri mada po nekim evidencijama ima i većih. 

Slap Sopot, omiljeno izletište brojnih domaćih i stranih gostiju, nalazi se u selu Floričići, a većina ljudi, željnih prirode, lijepih vidikovaca i krajolika, odlučuje do njega doći pješačkom stazom Sv. Šimuna.

Slap Sopot Istra Floričići @ Izlet po Istri 01.12.2016
https://goo.gl/6AvWK5


Slap Sopot Istra Floričići @ Izlet po Istri 01.12.2016

Ako krenete dalje od Floričića možete stići do Gračišća no mi smo se vratili putem koji smo došli prema Potpićnu i Vozilićima uz magistralu prema Rijeci. Za one koji će ići prema Gračišću obavezno posjetite crkvicu Sv.Marije Magdalene. Crkvica oduševljava zbog svog izuzetnog položaja ne vrhu brdašca, ali i zbog vidika koji se odande pruža, postoji oznaka uz cestu (to smo već jednom obišli prije kada smo bili na izletu oko Gračišća na sajmu vina).

Za kraj današnjeg izleta nebo nam je podarilo zanimljive obojene igrokaze iznad tvornice u Potpićnu.


Istarski izleti #55 Potpićan

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 01.12.2016

Obiđeno: Letaj, Belaj utvrda Possert, Grobnik, Gologorica, Gologorički slap, Slap Sopot, Potpićan


Letaj, Belaj utvrda Possert, Grobnik, Gologorica, Gologorički slap, Slap Sopot, Potpićan

utorak, 22. studenoga 2016.

Putopisi po Istri © Od Berama do Gradinja (Paz) - 18.11.2016

Da bi dan bio upotpunjen nakon snimanja događaja u Vodnjanu dani mladog maslinova ulja treba krenuti doma i malo uživati u vožnji Istrom.

Odabran je pravac preko Berama. Prije Berama prođoh kroz malo mjesto Juršići udaljenog par km od Vodnjana. U Juršićima se nalazi crkva sv. Franje Asiškog, izgrađena 1874. godine. Crkva je dobro očuvana, a u njoj se svake godine slavi blagdan sv. Franje, 4. listopada. U župnom dvoru kraj crkve, koji je 20 godina bio i samostan karmelićanki, nalazi se restauratorska radionica u kojoj se obrađuju  slike na platnu i pozlaćena drvena skulptura.




Nakon kratkog zadržavanja u Juršćima krećem prema Beramu koji se nalazi 5 km od Pazina. U Beramu se nalazi crkva sv. Martina. Župna crkva sv. Martina najznačajniji je objekt poluurbane strukture Berma i prostorno ga definira. Od ranije, gotičke crkve istog naziva očuvano je samo svetište iz 1431. godine, presvođeno mrežastim svodom te istočni zid, dok je brod crkve obnovljen u 19. stoljeću. Na svodu i zidovima svetišta očuvane su zidne slike dvojice majstora iz 15. stoljeća. U blizini se još nalazi crkva sv. Marije na Škriljinah na beramskom groblju sjeveroistočno od samog sela.

To je jednobrodna gotička kapela iz 15. stoljeća, sa svetištem zaključenim ravnim zidom i odvojenim od broda trijumfalnim lukom. Ispred zapadnog pročelja sa zvonikom na preslicu dograđena je u 18. stoljeću lopica. Pred ulazom u staro groblje nalazi se stup na kojem je medalja, rad znamenitog hrvatskog kipara Vanje Radauša (1906. – 1975.), s likom Vincenta iz Kastava, majstora koji je 1474. oslikao crkvicu u ovoj pitomoj udolini nedaleko Berma. Ovo je impozantno djelo, najveći sačuvani fresko – slikarski opus u Istri, nastalo prema predlošcima iz Bibliae pauperum, Majstora sa svicima i još nekih drugih grafičkih listova koje su slikari kombinirali kako bi dobili željene sadržaje. 

Nakon kratkog fotkanja Berama krećem do 5 km udaljenog sela Čerišnjevica. U samom selu i nema ništa značajnog tako da sam usnimio par prolaznih fotografija sela. 
  
Nedaleko od Čerišnjevice se nalazi selo zanimljivog imena Grdoselo koje je zapravo malo vrlo lijepo zanimljivo selo.

Selom dominira župnom crkvom Imena Marijina izgrađena 1774. na mjestu ranije crkve Gospe od zdravlja koju je 1680. podigao župnik Vinko Pikot (umro 1705.). Njegova se nadgrobna ploča, skinuta iz poda crkve, danas nalazi pod zvonikom uz ulaz u crkvu. Današnje Grdoselo je zapravo zaselak Brdo. Razvaline grdoselskog  kaštela nalaze se sjevernije od sela, u kanjonu Butonige. Prvi vlastelin prozvan po Grdoselu bio je dominus Artalupus de Gardosilla, koji se spominje 1250. godine u listini Filipa iz Kožljaka. Ova je osamljena kula koncem 13. stoljeća bila dom Henriku i Bertoldu vitezovima goričkog grofa Alberta II. Nakon što su rodovi Gorički i Devinski izumrli Grdoselo se našlo u rukama roda Walsee koji mu je daljnju sudbinu usko vezao uz Pazinsku grofoviju.

Iz Grdog sela prolazim kroz Kršiklu i nastavljam prema Grimaldi koju sam već prije obišao i spuštam se prema Cerovlju i dalje na Paz. Malo prije Paza uspinjem se do Gradinja koje ću jednom detaljno obići. 
  
Najčešće na kartama Istre Gradinje nije upisano kao mjesto jer je riječ o cijelom skupu malih naselja s desne strane ceste kojom iz Cerovlja vozite prema Pazu. Tu i nisam daleko išao, samo do mjesta gdje se nalazi vidikovac i spomen ploča Josip Dausu komesaru 2.udarnog bataljuna. Brežuljcima istočnog dijela općine Cerovlje na prostoru između Gologorice i Belaja razasuto je desetak sela i zaselaka koja se zajednički nazivaju Gradinje. Ako je netko od Vas zainteresiran za obilazak ovog djela može mi se javiti pa obavijestim kada ću ići!


Gradinje Istra

Do skorog čitanja i obilazaka novih mjesta Istre!

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 18.11.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/DGGfmB

ponedjeljak, 21. studenoga 2016.

Putopisi po Istri © Grad Vodnjan / Dignano - 18.11.2016

Ovdje je nešto fotografija koje sam uspio snimiti u oblačnom i kišnom Vodnjanu u nekih pola sata prije početka otvaranja festivala mladog maslinova ulja. 


Istarski izleti #53 © od Vodnjan / Dignano, 18.11.2016

Kako Vodnjan obiluje sa mnogo zanimljivosti i znamenitosti ovdje je samo djelić toga, nadam se da će za slijedeći posjet Vodnjanu biti lijepo vrijeme i da ću imati više slobodnog vremena da poslikam ono što sada nisam uspio. Evo redom sve što se može vidjeti u samom Vodnjanu i bližoj okolici: Kažuni, Projekt grbovi, Muzej Vodnjan - palača Bettica, Crkva Sv. Madone Traverse, Crkva Gospe od Karmela, Crkva Sv. Jakova, Tijela svetaca, Župna crkva Sv. Blaža u Vodnjanu, Crkva Sv. Katarine, Sv.Antun opat, Sveta Nedelja, Sveti Križ, Memorijalna zbirka Erminio Vojvoda, Zbirka sakralne umjetnosti, Apoteka, Sv. Martin, Palača Bradamante. 

Inače sve o Vodnjanu što je ovdje nabrojano i puno više možete saznati na ovom linku https://goo.gl/H6rkMP ako odlučite posjetiti ovaj lijepi gradić udaljenog od Pule 12 km. 

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 18.11.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/ZvgS5V

srijeda, 16. studenoga 2016.

Putopisi po Istri © od Martinci do Juradi i Paza - 13.11.2016

Lijep i sunčan dan stvoren opet za jedan istraživački izlet po Istri. Ovaj put odabir je pao za Martinci, Racari, Bakar, Jezer, Račice, Rimnjak, Zabrda, Medveje, Marčeneško polje, Kijeka, Negnar, Juradi, Kršikla i na kraju Paz. Dionica nekih 50-ak km. 


Istarski izleti #52 © od Martinci do Juradi i Paza, 13.11.2016

Obiđena navedena mjesta i mala sela nemaju nekih posebnih obilježja ili kulturno povijesnih značajki osim lijepe slikovite prirode još zelene Istre u duboku jesen. Čar putovanja po Istri daju nam uske zavojite cestice bez automobila i prometa gdje slobodno možete stati i na trenutke uživati i prekrasnim pogledima i panorama a po svim obiđenim selima vidjeh tek nekoliko ljudi.

Značajnija obilježja ovoga izleta:

Račice

Za Račice kažu ne nudimo vam ni jela ni pića, jer u ovome selu nema barova, ni restorana, ni konoba... Ali sigurni smo da će vam trenuci tišine ovdje okrijepiti i tijelo i dušu. U Račicama možete vidjeti: Kaštel na kraju sela. Kaštel u Račicama dobio je današnji izgled u XVI. i XVII. stoljeću, nadogradnjama na stariji i manji kaštel koji je vjerojatno građen u XII. ili XIII. stoljeću kao utvrda i sjedište feudalnog gospodara. Kaštel i grofovija Račice mijenjala je gospodare, od kojih su najpoznatiji grofovi Walderštajni, čije zadnje potomke stariji Račičani još pamte. Kaštel je trajao i ustrajao, eno ga i danas stražari na kraju sela, nad kotlinom i potokom Račice koji se nešto niže ulijeva u umjetno jezero Butonigu, koje se odavde vidi kao na dlanu. Nakon smrti posljednjeg nasljednika (vlasnika), kaštel je nacionaliziran. Grad Buzet je 1999. godine objavio natječaj za njegovu prodaju i danas je račički kaštel u privatnom vlasništvu. Prema izjavi novog vlasnika, priprema se njegova obnova kojom će se nastojati dovesti ga u stanje u kakvom je bio prije devastacije koja je trajala zadnjih pola stoljeća. 

Crkva Sv. Trojstva sagrađena je početkom XVI. st. i u kasnijim je razdobljima više puta obnavljana (1700., 1941. i zadnji put 2000. godine). Jednobrodna je, s lijepo rezbarenim glavnim oltarom mramoriziranog retabla. U srednjoj je niži prikaz Bogorodičine krunidbe, a bočno u manjim nižama nalaze se kipovi sv. Ivana evanđelista i sv. Pavla apostola. U posebnoj je niži barokna drvena skulptura stojeće Bogorodice s Djetetom. Vrijedno je i rustično raspelo na bočnom zidu, a od liturgijskog posuđa najvrjedniji je srebrni ciborij. Crkva se može razgledati. U vrijeme pisanja ove informacije (kolovoz 2000. godine) obnova crkve je u tijeku te se mise održavaju u crkvi Majke Božje od Milosti. 

Crkva Majke Božje od Milosti (ili od Zdravlja, nekada Sv. Ivan, u narodu danas poznata kao Crkva Svete Marije) također je građena u XVI. stolježu i obnavljana 1750., 1885. i s manjim zahvatima više puta kasnije. Na njenom zidanom oltaru nalazi se (u vitrini) gotički drveni kip Madone s Djetićem i kipovi sv. Petra i sv. Pavla. 
Crkva Sv. Stjepana prvomučenika na groblju zadnji je put obnovljena 1985. godine. Ima zidani oltar s vrlo vrijednim drvenim retablom, s kojega su 1976. godine nepoznati počinitelji nasilno skinuli i odnijeli reljefe sv. Stjepana, sv. Martina i sv. Lovre. 

Kršikla

Kršikla se prvi put spominje 1304. Crkva Sv. Kuzme i Sv. Damjana podignuta je 1868. na mjestu neke ranije. U njenoj sakristiji nalazi se ploča s glagoljskim natpisom iz 1572. na kojoj piše: va ime Bože, amen, Let Gospodnjih 1572. miseca pervara dan 24. To je grob župana Martina Kisića. Činju pisati Tomaš Kisić, sin njega. Uz tekst je uklesan kosir, vjerojatno kao simbol pokojnikovog seljačkog podrijetla. Toranj je otvoren pa se oprezno možete na svoju odgovrnost popeti do vrha i zvona.

Paz

Poput nekog orlovskog gnijezda, s dobrim pogledom na okolicu, smjestio na visokom brijegu iznad Boljunskog polja gdje možete snimiti lijepe panorame fotografije U Pazu iznad mjesta na brijegu nalazi se Kaštel Paz kojeg sam već bio jednom prije snimio tako da sam to ovaj put propustio.

Na ulazu u mjesto sa gornje iz smjera Cerovlja naići ćete na malo brdašće sa tri križa. U mjestu se nalazi Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije sagrađena je 1579., a iz starije, koja se nalazila na istom mjestu, sačuvana gotički ukrašena kustodija Baltazara Waldersteina iz 1496. U njoj se nalaze i dvije grbovima ukrašene nadgrobne ploče iz 1636. i 1700. Na izlazu iz mjesta nalazi se crkvica okružena grobljem podignuta na glavici s koje se prostire prostran vidik na Boljunsko polje. Podignuta je 1461. s dvije apside. koje je iste godine oslikao majstor Albert iz Konstanza Crkva Svetog Vida.

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 13.11.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/KqFzW7

ponedjeljak, 24. listopada 2016.

Putopisi po Istri © Šetnica slap i Draški Slap u Lovranskoj dragi - 23.10.2016

Šetnica "Slap", Otvorena 2006. godine, prolazi područjem Lovranske Drage , jedne od najljepših i najizrazitijih bujičnih potoka na području Učke. 

Šetnica slap i Draški Slap u Lovranskoj dragi, 23.10.2016
Draški Slap u Lovranskoj dragi
Na stazi je postavljeno nekoliko edukativnih panoa o flori i fauni ovog područja. Duga je 800 m sa nadmorskom visinom od 359 metara. Staza kreće iz centra od Špine prvim dijelom asfaltnom cestom, a potom naglo skreće desno i prolazi sa lijeve strane potoka ispod leha i nasada maruna, šume hrasta i graba. Šetnicom prelazimo kameni most i prelazimo na drugu desnu stranu potoka. Na kraju šetnice se nalazi Draški slap visine 15 metara.

Ako dolazite u vrijeme maruna ne skupljate plodove koje naiđete tokom šetnje jer su to privatne šume o čemu imate obavijest na ulazu u šetnicu! 

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 23.10.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/bfByi4

četvrtak, 20. listopada 2016.

Putopisi po Istri @ Đir po Učki - 13.10.2016

Malo slobodnog vremena i jedan brzinski izlet po Učki do Vranja u lovu na jesenje boje! 

Istarski izleti #50 © istra-photo-tour.blogspot.hr @ Đir po Učki, 13.10.2016

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 22.09.2016

Fotografije snimljene na lokaciji cesta Veprinac - Račja Vas, Ranč Bubač, Vela Učka, Željeznička stanica Učka Vranja 

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/7Vp8DY

srijeda, 28. rujna 2016.

Putopisi po Istri @ Od Kotle - Dvigrad - Rovinj - 22.09.2016

22.09.2016 još jedan radni dan i zadatak u Istri, cilj Weekend Media Festival u Rovinju. Kao i uvijek putovanje se odvija obilaskom Istre uglavnom mjesta koje još nismo obišli.

Poslije silaska sa Učke, krećem prema prvom odredištu malo mjesto sa nekoliko starih i obnovljenih kuća zvano Kotle ili Kotli koje je inače poznato po staroj vodenici. Ljudi ovdje vole navratiti da to fotografiraju pogotovo kada ima dovoljno vode. 


Kotli u istri

U Kotlima se nalazi i jedan ugostiteljski objekt "Kotlić" pa ako ste već ogladnili ili ožednili možete se ovdje okrijepiti. Kotle se nalaze nedaleko poznatog glagoljaškog „najmanjeg grada na svijetu“ Huma. Naime, rijeka Mirna, kako ju mještani zovu, a inače joj je službeno ime Rečina, napravila je udubljenja poput kotlova. Rijeka Mirna po bogatstvu količine vode prednjači nad istarskim rijekama Rašom i Dragonjom. Zanimljivo je da ljeti u ovom dijelu u sušnom razdoblju ona presušuje. No tomu nije uvijek bilo tako; kroz povijest ona je imala stalan izvor i tijek te je svojom snagom stvarala jedinstvenu prirodnu pojavu. Osim kotlastih oblika tu su i slapovi rijeke Mirne koji padaju po stijenama, te jezerce, odnosno prirodni bazen zvan Slap. Kotlasti oblici su različite dubine i širine. Ispunjeni su vodom ovisno o vodostaju. Sam naziv mjesta postoji u dva oblika: naići ćete na Kotli i Kotle.

Nakon kratkog fotografiranja pošto sam ovdje već bio par puta krećem zavojitom cestom prema Krušvarima  gdje usputno u Pašutićima napravim par fotki još uvijek zelene Istre. U Krušvarima sam trebao odmah skrenuti na desno da bi stigao do mjesta Vrh ali biram drugi pravac na lijevo prema Draguću. Uz samu cestu koja ide prema njemu nalazi se mjesto Oslići u kojemu se nalazi najmanji zvonik u Istri svega 6 metara visine i pripada maloj neobičnoj crkvici svete Rite.

Nakon 2-3 km stižem do Draguća koji je zbog brojnih filmova koji su u Draguću snimljeni mjesto je dobilio i nadimak – istarski Hollywood. Gradić je iz temelja iznikao nakon što je ranije naselje progutao požar Uskočkog rata (1615. – 1618.). Nakon te paljevine današnji je Draguć izgrađen skladno i precizno prema planu koji namjernika središnjom ulicom, oivičenom reprezentativnim pročeljima, vodi na glavni trg. Dvije sporedne ulice iza središnjih blokova zgrada spajaju gospodarske objekte, konobe, staje i sjenike. U dolasku u mjesto dočekale su me nekoliko mjesnih mačaka a od stanovnika ni "S" pa tako ako želite i saznati neku informaciju to je  vrlo teško osim ako ne svratite u gostionicu nešto pojesti, tako da i neke stvari i nisam uspio fotografirati koje su kao značajne za ovaj mali gradić.


Draguć u Istri

Na početku središnje, glavne, ulice, pred ulazom u grad nalazi se crkva Gospe od Ružara sagrađena 1641. u vrijeme kada je na zgarištu starog Draguća nicalo novo naselje.

U središnjoj ulici, sa zgradama baroknih i klasicističkih pročelja, koja vodi do glavnog trga, rodna je kuća Antonia Grossicha, liječnika, kirurga i političara rođenog 7. lipnja 1849. Na trgu je kuća još jednog poznatog Dragućana, Josipa Šestana rođenog 18. ožujka 1892. Učiteljsku je školu završio u Kastvu, gdje mu je predavao i poznati hrvatski književnik Vladimir Nazor.

Gotovo na sredini trga nalazi se fontana, česma javnog vodovoda, koju je marni Pauletich podigao 1888, a do nje se voda, iz podnožja Starog Draguća, spuštala slobodnim padom. Trg zapravo dijeli stariji dio Draguća, kaštel od grada podignutog u 17. stoljeću. Od najstarijeg Draguća najvjerojatnije onog iz 11. ili 12. stoljeća sačuvani su tek dijelovi fortifikacije na sjeverozapadnom dijelu trga. Kaštel je prema istoku, prema današnjoj župnoj crkvi, proširen najvjerojatnije u 14. stoljeću kada vlast na ovom području od Akvilejskih patrijarha preuzimaju grofovi Gorički. Venecija 1508. osvaja Draguć i 1523. uključuje ga u sustav pograničnih utvrda s Humom, Vrhom, Sovinjakom, Ročem i Buzetom. Za Uskočkog rata između Venecije i Austrije, koji je ovim prostorima bjesnio od 1615. do 1618. stradao je i Draguć kojem je izgorjelo podgrađe, a ni kaštel nije pošteđen. O njegovoj obnovi 1628. svjedoči ploča s grbom obnovitelja providura Francisca Basadona.

Uz rub trga župna je crkva Svetog Križa koja se spominje u 15. stoljeću. Kasnije je više puta dograđivana, a današnji je izgled dobila u 19. stoljeću. Iz ranije crkve sačuvana je oltarna pala Svete obitelji, Sv. Valentina i Sv. Antuna opata iz 17. stoljeća, te grobnice i orgulje iz 18. stoljeća.

Crkva Svetog Roka - sjevernoj strani, iza sklopa zgrada okupljenih u kaštel, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru nalazi se crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. 

Ispred Crkve Svetog Roka možete uživati u lijepoj panorami od Grimalde, jezera Butoniga pa do Vrha i dalje. Jedan od mještana u povratku me uputio da odem do Grimalde i da se spustim dole do Zarečja pa dalje do Vrha kao da je nešto kraće ali mi tako nije izgledalo vjerojatno zbog mnogo zavoja i uspona ali to nije smetalo pošto volim tako malo neobičnije od redovnih pravaca gdje se vidio i prošao kroz brojna mala sela za kojih nikada nisam čuo pa vjerojatno ću još kojom prilikom do nekih i od njih otići za pokoju fotografiju.

Nakon slikovitog "filmskog gradića" Draguć put vodi dalje do Grimalde. Grimalda - Nalazi se na 447 m nadmorske visine i nazivaju ju još Belvederom Istre. Na sve strane “puca” pogled. Osim brežuljaka i mjestašca na njihovim vrhovima Vrh i Draguč, vidi se i jezero Butoniga. 


Grimalda U Istri

Čini se da stalno naseljenih mještana niti nema osim ponekoga automobila koji prođe. Mjestom dominira mjesno groblje na kojem se nalazi stara Romanička crkva sv. Jurja iz XIII. st i do nje novija istoga imena.  Nakon kratkotrajnog uživanja u pogledu i obilaska mjesta, nastavljam dalje prema mjestu Vrh ali sasvim drugim pravcem spuštajući se na Zajerci pa onda onda velikim usponom prema gore do Kosoriga i do Račićkog brijega i izlazim opet na Krušvare  i nastavljam do Vrha kroz Sveti Donat. 

Vrh u Istri je malo mjesto u unutrašnjosti. Poznato je kao istarski vidikovac jer se nalazi na 397 m nadmorske visine pa se s crkvenog zvonika crkve Uznesenja Marijina za lijepa dana vide Alpe na međi Italije, Austrije i Slovenije, te se može izbrojiti čak 153 mjesta s jezerom Butoniga i nedalekim Motovunom koji poput krune na brežuljku dominira krajolikom. Kao naselje se Vrh formira u srednjem vijeku, dok su brojni tragovi starijih naseobina. Tako je u venecijanskim arhivima pronađeno da se na starokeltskom nazivao Vetua. Osim crkve Uznesenja Marijina u mjestu se nalazi i mala kapela sv. Antuna opata kada se spušta prema Šćulci i Paladini. Pošto je sve to velika vinska cesta uz nju se nalaze brojni vinogradi.


Vrh u Istr

Po silasku iz Vrha prošavši Paladine dolazim do lijepog umjetnog jezera Butoniga koji je baš ukras prirodi kada se gleda sa bilo kojega okolnog brdašca i vidikovca.

Jezero Butoniga je akumulacijsko jezero u Istri, na istoimenoj rijeci. Osnovna mu je namjena vodoopskrba, a služi i za zadržavanje vodnih valova, te za navodnjavanje. Na jezeru nije dozvoljeno kupanje niti ribolov. U jezeru ima šarana, klena i pastrve. Poviše jezera u mjestu Pašutići nalazi se mala klupica i stol gdje se možete nakratko odmoriti i fotografirati jezero u punoj veličini što je vrlo slikovito.


Jezero Butoniga Panorama

Slijedeće mjesto tj selo je Kašćerga. Selo svoje današnje ime duguje svojim davnim feudalnim gospodarima, vlasnicima i upraviteljima Pazinske grofovije. Ubrzo po njihovom preuzimanja Kašćerge u selu se 1686. gradi župna crkva Sv. Marka evanđelista, obnovljena 1891. Crkva je jednostavna jednobrodna građevina s tri oltara. Na glavnom, mramornom pala je s likom Blažene Djevice Marije koju je 1893. naslikao Petar Marković iz Rožeka, danas Rosegga u Koruškoj. Na bočnim su kipovi sv. Roka i sv. Josipa, te sv. Agate i sv. Blaža. U pročelje zgrade uz crkvu ugrađen je, za njene nedavne obnove, grb Austrijskog carstva pronađen u zidu koji okružuje crkvu. Drevna kašća, nije sačuvana, ali spomen na nju sačuvalo se u nazivu velike kuće usred sela, koju mještani zovu barunija. Nekoć vrsni poljodjelci Kašćeržani se danas sve više bave raznim obrtima, dok im je poljoprivreda ostala kao dopunska djelatnost.

Kašćerga u Istri

Iz Kašćerge dolazim dalje do Trviža u kojemu se nalazi zvonik i župna crkva Blažene Djevice Marije od Svete  Krunice sagrađena 1897 te na rubu mjesta crkva svetog Petra okruženo grobljem kojje je zapušteno 20–ih godina 20. stoljeća. Ispred crkvice se pruža pogled na novi dio Kašćerge.



Trviž u Istri

Od Kašćerge dolazim do Tinjana koja obiluje sa više spomenika i kulturno povijesnim objektima, neke sam fotografirao a neke ne tako da u Tinjanu možete vidjeti i pronaći ako se malo potrudite slijedeće i ako Vam je to zanimljivo; Vidikovac pod ladonjom i županski stol, Gradska vrata i pokretni most, Lođa i stup srama, Kuća Depiera, Crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja, Casamara, Spomen palim Tinjancima, Rodna kuća Josipa Voltića, Kalvarija i crkva Sv. Križa što Vam je sve ovdje lijepo opisano 
http://central-istria.com/hr/odredista-destinations/tinjan/vodic-po-Tinjanu

Tinjan u Istri

Iz Kašćerge preko Svetog Lovreča i Seline brzo se stiže do Dvigrada vrlo starom gradiću punih legende koji je još opstao i koji se još uređuje i adaptira a tokom ljeta ovdje se održavaju i ljetne večeri sa brojnim događanjima. 

U pov. izvorima Dvigrad se prvi put spominje 879., kada umjesto pulske biskupije jurisdikciju nad dvigradskom crkvom dobiva akvilejski patrijarhat. Patrijarsi preko svojih feudalnih ovlasti utječu na javni i administrativni život grada nekoliko sljedećih stoljeća. Dvigrad je jako velika utvrda i sa lokacije na kojoj se nalazi pruža se pogled na most preko Limske drage. Danas vidljivi ostatci najveće su ruševine urbanoga naselja u Istri i pružaju jedinstvenu sliku potpuno očuvanoga tipičnoga srednjovj. grada, tj. kaštela. Grad je opasan dvostrukim obrambenim zidinama, međusobno povezanim trima gradskim vratima. U sklopu unutarnjega zida nalaze se tri kule, koje su u sadašnjem obliku izgrađene tijekom XIV.st. Unutar zidina očuvani su ostatci više od 200 zdanja te pravci komunikacija među njima. U doba Ilira postojale su tu dvije naseobine, iz kojih su se u ranom srednjem vijeku razvila dva grada, Parentino i Moncastello, od kojih prvi ubrzo zamire, a drugi se razvija, kao posjed Akvilejskog patrijarha, pod imenom Duecastelli. Kasnije, kao i veći dio istarskog priobalja, Dvigrad pada pod venecijansku vlast.


Dvigrad u Istri

Također sa utvrda Dvigrada se vide stijene Svete Anđele. Legenda kaže kako je postojao običaj kojim su djevice, pogrešno optužene da to nisu, mogle dokazati svoju nevinost bacivši se sa stijene pokraj Dvigrada. Ukoliko bi pad preživjele smatralo se da su doista pogrešno optužene, a ukoliko nisu - nije bilo više njih, a optužbe su ostale onoliko dugo koliko je dugo sjećanje ljudi. 

Legenda govori o jednoj pogrešno optuženoj djevojci koja je odlučila dokazati nevinost bacivši se sa stijene. No umjesto da padne na tlo, legenda kaže da je preletila zrakom i „aterirala“ na stijenama koje se zovu Ladićevi krugi. Krug je inače lokalni naziv za stijenu. Kako su očevici ovakvog spektakularnog preleta komentirali da je djevojka preletila poput anđela, stijena su počela zvati stijena Sv. Anđela (ili krug Sv. Anđela).


Sijena sveta Anđela

Evo da ne prepisujem sve na ovom blogu možete pronaći neke od  ostalih legendi Dvigrada. 
http://swirl.bloger.index.hr/default.aspx?tag=kanfanar+i+dvigrad

U blizini se nalaze još dvije manje crkvice Crkva svete Marije od Lakuća, XV st .. Crkva sv.Marije od Lakuća podignuta je vjerojatno tijekom 14.st. u prijelaznoj fazi romanike i gotike (baldakin nad glavnim ulazom izrazito je romanički element), a u naravi je jednostavna jednobrodna crkva s upisanom polukružnom apsidom u masivnom zidu i preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Najveća su vrijednost crkve gotičke freske, rad kojeg Fučić pripisuje "Šarenom majstoru" a datira ih između 1470. i 1483.g te Crkva svetog Antona, XV st To je jednostavna crkvica iz sredine 15.st., pačetvorinastog tlocrta, bez apside i s preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Zidana je od vrlo kvalitetno klesanih blokova i s masivnom profilacijom ulaznog otvora. U crkvi se nalaze zidne freske koje se također pripisuju "Šarenom majstoru", a mogu se datirati u isto vrijeme kad i one iz sv.Marije od Lakuća.

Eto toliko informacija o Dvigradu sve možete pronaći i na Google što vas zanima. Nakon ovih brojnih obilazaka predvečer stigoh u Rovinj koji sam već više puta posjetio tako da ga i neću posebno opisivati osim postavljanja nekoliko dnevnih i noćnih fotografija i za kraj uvijek lijepe i veličanstve kolorističke zalaske sunca koje će Vas uvijek ponovo oduševiti

Nadam se da ste saznali nešto novo i da ćete uživati u fotografijama i da ćete ako još niste bili obići sve ili nešto od ovoga moga malog izleta :)

Ovaj put obiđeno redom: Kotle, Oslići, Draguć, Grimalda, Zajerce (Zajerci), Vrh, Krušvari,  Paladini, Jezero Butoniga, Ukotići, Kašćerga, Trviž, Tinjan, Selina, Dvigrad, Rovinj. 
Dionica Kotle-Rovinj nekih 100 km


Rovinj  / Rovigno

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 22.09.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/eGq7pm

utorak, 20. rujna 2016.

Putopisi po Istri @ Od Brgada - Kaštel Petrapilosa - Buje - 18.09.2016

Današnji glavni događaj u Istri su bili "Dani grožđa" u Bujama pa kao i uvijek obilazim mjesta kroz Istru koja još nisam prošao! 



1) Brgad (Strana)
2) Cunj
3) Selca
3) Počekaji
4) Sveti Duh kod Štrpeda
5) Kaštel Petrapilosa (Opatija)
6) Baredine
7) Salež
8) Završje
9) Buje radni zadatak "Dani grožđa 2016"


Ovaj put krećemo sa jednim malim selom poviše Buzeta koji ima dva naziva Strana ili Brgad, malo slikovito selo iz kojeg možete doći do slapa Copot (to jednom drugom prilikom možda obiđem). Sa ceste prema ovom selu pruža se lijep pogled ne jedan dio Buzeta.




Nastavak puta slijedi prema Cunju ili Cugni do kojeg vodi jedna uspinjuća cesta. Cunj je malo simpatično mjesto gdje vas na ulazu dočekuje zanimljiva ploča dobrodošlice. U mjestu nema nekih posebnih znamenitosti osim što je lijepo i uredno uz par gusto obraslih ruševina.



Poslije Cunja prošao sam kroz Selce u kojemu se nalazi jedna mala crkvica te kroz Buzet odmah na rotoru skrenuo desno prema Počekajima gdje se pruža prekrasni panoramski pogled na Buzet i širu okolicu te savjet da se obavezno posjeti ako želite imati zanimljive fotografije. Iz Počekaja možete dalje prema Slumu ili Slovenskoj granici ili do Vidikovca kod Žbevnice.

Od Počekaja da se malo skrati put prema mjestu Opatija gdje se nalazi kaštel PetraPilosa može se uštediti koji 10 km u povratku se skrene odmah u prvo selo desno tako da prođete kroz Sveti Duh gdje se nalazi istoimena crkva. 


Ta je crkvica najzanimljiviji sakralni objekt u Buzetskom dekanatu, jer ju definiraju tri epohe i faze gradnje. Najranije je izgrađen pravokutni romanički brod, kasnije je s istočne strane dograđeno kasnogotičko svetište. Na apsidama se nalaze lijepi gotički prozori sa zašiljenim vrhom, bogatim mrežištem i izvornim ostakljenjem, što se rijetko viđa u Istri. U trećoj fazi izgradnje, s južne strane dodana je renesansna sakristija. Tijekom XVII. st. izgrađena je veća barokna lopica neobičnog tlocrta i lepezastog krova. Jedan zanimljivi detalj iz unutrašnjosti crkve svakako je svetište sa rebrastim zvjezdano ukomponiranim svodom. Ovakvo rješenje svoda jedinstven je primjer u cijeloj regiji.



Idemo dalje i od Svetog duha do Opatije i kaštela, ima nekih 8 km. 

Cesta do kaštela je sada asfaltirana tako da bez problema možete doći do nje. Nešto ukratko o kaštelu sa stranica TZ Buzet: 

Povijest „Kosmatoga grada“ puna je legendi i usmenih predaja. Kaštel je služio za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre akvilejskim patrijarsima u srednjem vijeku i Mlečanima u XV. st.



Kaštel Petrapilosa nalazi se 6 km zapadno od Buzeta, nedaleko ceste koja vodi uz rijeku Mirnu prema Livadama i Motovunu. Srednjovjekovni dvorac smjestio se na visokoj hridi koja dominira širim područjem uz rječicu Bračanu. Stoljećima je predstavljao odličan vojno - obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje poljem ili cestom širom doline. Prvi pisani izvori spominju utvrdu – Ruin, još u X. st. Od tada pa do početka XIII. st., u Istri su se izmjenjivala razdoblja dugotrajnih borbi za nasljedno pravo vlasti između germanskih feudalnih obitelji, akvilejskih i gradeških patrijarha. Akvilejski patrijarh preuzeo je zamak 1208. g. i držao ga je u posjedu sve do 1420. g. kada ga je oduzela Venecija. Ime feudalca Vulingiusa de Petrapilosa, kao akvilejskog vazala, prvi se put pojavilo u spisu 1210. g. Nakon 1420. g. kaštel Petrapilosa je prešao pod upravu Serenissime.Godine 1440. mletački je dužd dodijelio Nicoli Gravisiju iz Pirana Castrum Petrapillosae u „vječni feud“ koji je sačinjavalo 12 sela na oko 89 km2 zemlje. Od tada su se izmijenili brojni nasljednici, a Kaštel je opstao sve do kraja XVIII. st., iako je prema nekim izvorima Kaštel izgorio u drugom desetljeću XVII. st. i poslije nije više bio obnavljan. Crkva Sv. Marije Magdalene koja se nalazi u sklopu kaštela Petrapilose ostala je u funkciji sve do 1793. g., iako se život u utvrdi ranije ugasio. U crkvici su nakon početka obnavljanja 1999. g., pronađeni brojni ostatci srednjovjekovnih fresaka koji se danas čuvaju u Zavičajnom muzeju u Buzetu.

Iz Kaštela se pružaju lijepi vidici na kraj ispod njega. Nakon obilaska kaštela krećemo dalje prema malom selu Baredine sa nekoliko kuća i uz put kušam jedan odličan grozd uz cestu i bacam pogled na lijepu zelenu Istru.



Iz Baredine vrlo brzo se stiže u Salež. Izoliran je položajem i nedostatkom komunikacija. Mala skupina kuća naselja S. nalazi se ispod vrha brežuljka Sv. Juraj (423m), na kojem su ostatci velikoga prapov. gradinskoga naselja. Malobrojni stanovnici bave se isključivo poljodjelstvom na malim površinama, jer je područje ugl. neprikladno za ekstenzivnu poljop. proizvodnju. Naselje se prvi put spominje 1286. kao Castrum de Salis, kad pripada feudu Kostela (Pietrapilosa). Tijekom kasnijih stoljeća slijedilo je sudbinu feud. središta. Crkva sv. Mihovila nalazi se sjevernije od naselja, uz cestu koja se spušta prema Buzetu. Spominje se 1580., a ima improvizirani betonski zvonik na pročelju, izgrađen 1979., visok 15m, s dvama zvonima. Posebnost je i nevješto izrađen dvostruki kip muškoga lika od mjesnog pješčenjaka, s uklesanom god. 1796. i spomenom pravde u kratkom latinskom natpisu. Služio je za kažnjavanje prijestupnika (berlin) njihovim izlaganjem pogledima mještana. U mjestu sam imao ugodan razgovor sa jednim stanovnikom maloga sela koji me uputio na neka mjesta koja još trebam da posjetim.



Nastavljamo dalje već je počela i sitna kišica ali to smeta da stignem do vrlo slikovitog mjesta koje se ugnijezdilo na 240 metara visokom brijegu. Završje sa puno povijesnih znameninosti na tako malom prostoru. Pohvala mještanima ili TZ koji su se potrudili sve to lijepo označiti za one koji tu prođu, tako da prije ulaza u mjesto možete vidjeti staru uljaru i fontanu. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.



Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.

Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre. 

Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora. 

Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu. Nažalost, danas gotovo prazno mjesto može tek svjedočiti o nekad  imućnom životu njegovih vlasnika spomeničkim naslijeđem. Župna crkva Rođenja Bl. Djevice Marije je iz 18. st. s nekoliko oltarnih pala i orguljama G. B. Piaggie. Druga crkva Bl. Djevice Marije od Sv. Krunice bila je svojevremeno župna i datira iz 16. st. Ostale su crkve Sv. Rok iz 16. st., Sv. Primo i Felicijan pokraj sela Čirkoti iz 12. st. s dva sloja fresaka, te romanička kapela sv. Jurja iz 12. st., u sklopu ostataka istoimenog sela nedaleko od Završja.

Poslije ovoga obilaska moglo se napraviti i još koja fotografija no padala je sitna kišica pa sam nastavio daljnje putovanje prema krajnem odredištu Bujama ali starom cestom koja još nije asfaltirana ispod mjesta lagani OFF ROAD uz slikvitu rijeku Mirnu gdje isto možete doći i do Grožnjana.

Buje se nalaze visoko na 222 metra nad morem, te privlače svojom karakterističnom krunom u čiji su netaknuti sklad umetnuta dva vitka zvonika i niska krovova koji se ljupko spuštaju prema dolini u podnožju. Kako sam imao zadatak fotografiranje događanja smotre Dani grožđa tako sam napravio samo nekoliko fotografija po gradu pošto sam kroz Buje već jednom prošao tako da ovdje neću previše opisivati već dodati da su u Bujama posebno značajni spomenici grada Buja: Crkva Sv. Servula, Crkva Majke Milosrđa, kula Sv. Martina te niz manjih crkvica lokalnog značaja kao i Starogradska jezgra Buja. Ovoga puta bilo mi je vrlo zanimljivo da vrha zvonika crkve Sv. Servula uz dozvolu zvonara napravim par snimaka mjesta.



Eto uz mali slijed kiše i sunca povratak iz Buja je začinio zanimljiv kolorističan zalazak sunca.

Lijep Vam pozdrav do novih izleta uskoro!

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 18.09.2016

Linkovi na fotogalerije:

1) Kaštel Petrapilosa (Opatija):
https://goo.gl/M0s339

2) Završje:
https://goo.gl/G9pzot

3) Ostale fotografije:
https://goo.gl/o90Wzm