Putopisi po Istri: Božje polje, Nardući, Bajkini, Ćuki, Markovići, Vranje selo, Vrbani 18.10.2019

Ovaj put posjetio sam i prošao kroz nekoliko malih slikovitih sela poviše Vižinade koja se nalaze na brežuljcima iznad doline rijeke Mirne, redom to su:  Vrbani, Nardući, Bajkini, Vranje selo, Markovići, Ćuki, Brdo te izašao šumskom cestom na Cerjani-Vrh Lašići.

Povijesna zanimljivost koja se ovdje nalazi a vezuje ova sela je crkva svete Marije na Božjem polju u kojoj se nalaze freske. Crkva Sv. Marije na Božjem Polju sagrađena je u 15. st. na mjestu ranijeg sakralnog objekta i samostana koji je najprije pripadao benediktincima, zatim templarima, ivanovcima i franjevcima trećerecima. Iz ove crkve potječu najstarije istarske orgulje iz vremena trećeredaca koji su bili glagoljaši poput svoje subraće u Novigradu i Kopru. Crkva se nalazi u blizini sela Markovići a može se i odmah ući sa glavne ceste Vižinada-Poreč.

Freske spadaju u generaciju slikara nakon Vincenta iz Kastva. Imaju stilske sličnosti s nastavkom rada kastavske radionice koja je djelovala nakon sedamdesetih godina 15. st., a prepoznaje se u sličnosti ruku suradnika Ivana iz Kastva (Sv. Marija u Oprtlju, Hrastovlje), kao i radionici tzv. Šarenog majstora, čija množina radova u Istri i posebno izvan nje upućuje na izvjesnost da se radi o većem broju slikara. Nakon osam godina restauratorskih radova, freske s prikazom Evanđelista, Apostola, Geneze i scena Staroga zavjeta, predstavljane su javnosti 2009. 

Na sjevernom zidu nalaze se doslovno preslikani prvi i osmi list Biblije pauperum. Na ovim su scenama prikazi Prvog grijeha, Navještenja, Gideonovog runa, Davidove molitve i Josipova povratka iz Egipta. Jedini odmak od ovog ikonografskog predloška je prikaz krunjenja Bogorodice. Uz crkvu je postojao samostan, od 1536. do 1805. u posjedu franjevaca glagoljaša; ostatak samostana vjerojatno je građevina ispred groblja (voznica), prenamijenjena u mrtvačnicu. Nažalost crkva na groblju je bila zatvorena tako da sam unutrašnjost snimio kroz otvoreni prozor.

Po selima okolo nalaze se brojni vinogradi i maslinici te poznate vinarije, agroturizmi i OPG domaćinstva. Ako imate vremena za šetnju možete se spustiti šumskom stazom do doline rijeke Mirne možete te vidjeti Rimsku cestu, arheološku ostatke iz kamenog i brončanog doba. 

Kada se prođe selo Ćuki tj Brdo malo poslije uprave Istarskog vodovoda možete skrenuti lijevo šumskom cestom 3-4 km gdje dolazite do Cerjani do prvog raskršća opet idete lijevo.

Fotogalerija: Božje polje, Nardući, Bajkini, Ćuki, Markovići, Vranje selo, Vrbani

Foto&Blog: Borna Ćuk
www.poistri.eu 18.10.2019

Google Maps obilaska pogledajte ovdje

Fotoreportaža: 13. internacionalni sajam pršuta ISAP 2019 u Tinjanu

Ovogodišnji internacionalni sajam pršuta u Tinjanu 13-i je po redu a među brojnim pratećim programima može se birati između vođenih degustacija vina i pršuta, sportskih događanja, izložbi i večernjih koncerata sva 3 dana održavanja od petka do nedjelje.

Internacionalni sajam pršuta održava se u Tinjanu od 2006. godine, kada su se i proglasili Općinom istarskog pršuta. Na sajmu svoje pršute izlaže više proizvođača čak pedesetak, i to iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske i Španjolske, Crne Gore.

Šampioni ovogodišnjeg ISAP-a su pršutana iz Selo Mekiši u kategoriji istarskog pršuta koja je ujedno proglašena i šampionom sajma, pršutana Smjeli iz Dugopolja u kategoriji dalmatinskog pršuta, te pršutana Maran iz Trbounja u kategoriji drniškog pršuta.

Osim šampionskim titulama nagrađenih pršutana Selo Mekiši iz sela Mekiši kraj Vižinade za istarski pršut, Smjeli iz Dugopolja za dalmatinski i Drniške delicije Maran iz Trbounja za drniški pršut, zlatnim medaljama nagrađene su za istarski pršut pršutane Milohanić i Antolović iz Tinjana, Jelenić iz Svetog Petra u Šumi, Buršić iz Vodnjana, Pisinium iz Pazina i Dujmović iz Kringe; za dalmatinski pršut još pršutane Braća Pivac iz Vrgorca i Mijukić iz Runovića; za drniški pršut Bel Cro Trade iz Miljevaca te Dim-Mes iz Čavoglava; za krčki mesnica Žužić iz Krka; za nedimljeni pršut bez kože zlatne su medalje dobile pršutane Dujmović iz Kringe, Tomaso iz Vošteni kod Sv. Lovreča, Jelenić iz Sv. Petra u Šumi, Antolović iz Tinana, Franjul iz Sv. Petra u Šumi, Buršić iz Vodnjana, Compari iz Pule i Erman iz Žminja. Za nedimljeni pršut s kožom zlatne medalje dobili su slovenske pršutane Peloz i Kras, Roca iz Stankovaca kod Zadra, španjolska pršutana Viejo Jamon iz Salamance, i Žito iz Čepina kod Osijeka. U kategoriji dimljenih pršuta zlatne su medalje pak dobile pršutane Mrki i Nira iz Pakovog Sela, OPG Reljanović iz Otavica, Perajica iz Unešića, Lukin iz Zadra, Roca iz Stankovaca, Braniteljska zadruga Lemeš iz Drniša, Porcus iz Konjevrata, OPG Ferbežar iz Otoka, ZERO HAM iz mađarskog Hajduduroga, te OPG Goran Jančo iz Punitovaca.

No, prije nego su uzvanici doista prionuli na svoje fete, 13. ISAP je simbolično otvoren zajedničkim rezanjem prve fete: svaki na svom pršutu narezali su ih tinjanski načelnik Goran Hrvatin, županijski pročelnik za poljoprivredu Ezio Pinzan, ministar Capelli, pomoćnik ministrice poljoprivrede Krunoslav Karalić te Jovan Kaluđerović kao predstavnik Klastera crnogorskog pršuta, inače ovogodišnjeg partnera tinjanskog sajma. Prisutne goste ovogodišnjeg sajma pozdravili su načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin, Županijski pročelnik za poljoprivredu Ezio Pinzan, pomoćnik ministrice poljoprivrede Krunoslav Karalić, Ministar turizma Gari Capelli.

Foto: Borna Ćuk
Fotogalerija: 13. internacionalni sajam pršuta

Putopisi po Istri: Završje i Čirkoti 27.09.2019

Ovaj put do lijepog Završja stigao sam cestom preko Livada. Uspinjući se prema Završju zastao sam malo zbog prelijepog pogleda na Motovun i krajolika gdje obitavaju vinogradi. 

Prošli put kada sam se spuštao suprotno iz Završja na Porte Ponton cesta nije bila asfaltirana tako da me novi asfalt ugodno iznenadio. Pošto sam Završje već prošao ovaj put cilj mi je bio malo selo poviše Čirkoti udaljeno kojih 2 km s jedva par kuća te grobljem i crkvicom na kraju te ceste sv. Prima i Felicijana koja je vrlo skromne arhitekture, jednobrodna s upisanom apsidom i zvonikom na preslicu na pročelju. Crkva potječe s kraja 13 i početkom 14 stoljeća. 

Inače ovdje vrijedi doći samo zbog predivnog panoramskog pogleda koji poseže sve od sela Kostanjica u podnožju do Antenala kraj Novigrada zato sljedeći put kada budete prolazili ovdje nađite malo slobodnog vremena da prođete do Čirkoti i uživate u jednom na najljepših istarskih panorama.

Foto: Borna Ćuk
www.poistri.eu

Fotogalerija: Završje i Čirkoti

Po istri putopis: Od Vidulini do Limskog zaljeva 06.07.2019

Od sela Vidulini nedaleko od Kanfanara ili Žminja do Limskog zaljeva ima vrlo zanimljivih lokacija za vidjeti, obići i zabilježiti fotografijama tko voli malo avanture i ceste van redovnih pravaca.

Ako idete od Žminja prema Vidulini prije ulaza naići ćete na zanimljiv smjerokaz koji pokazuje udaljenosti na razne svjetske destinacije da se ne izgubite :) 

Ovu sam dionicu već duže planirao obići te sam danas uhvatio malo vremena pošto sam morao doći na vrijeme na otvaranje Istarskog festivale pašte u Žminju. Nešto što se nalazi ovdje ili u blizini nisam uspio danas vidjeti zbog nedostaka vremena, guste vegetacije ili loše označenost kao npr (izvori Kašteljer koji su prapovijesni lokalitet, zatim jedna mala crkva sv. Jakova koja je u ruševnom stanju i od nje su sačuvani tek temelji, te ispod Dvigrada na drugoj strani crkvica Sv. Ilije zvanog «Gromovnik» koja je sagrađena u drugoj polovici 15. st.) pa to onda možda jednom drugom prilikom.

Jedino što sam od znamenitosti posjetio je crkvica svete Agate koja ima oblik jednobrodne građevine s tipičnom poligonalnom apsidom bizantsko-ravenskog stila gradnje, koje su se na području istarskog poluotoka gradile od VI. st., a podignuta je najkasnije u X. st. Nalazi se na lijepom mjestu okružena drvećem i balama sijena. Nakon obilaska Svete Agate vraćam se nazad prema Vidulini te skrećem na bijelu cestu prema seli Ladići ili Baratu ali negdje na polovici puta treba skrenuti na lijevo na nekadašnju glavnu cestu koja je povezivala Vidulini i Dvigrad. 

Čitava dionica ove bijele ceste prolazi preko obradivih polja i šume ima oko 15 km manje zahtjevne ceste. Kod  crkve i groblja sv. Marije od Lakuća presijecamo cestu sv.Lovreč-Kanfanar i  prelazimo zatim desno na staru cestu Dvigrad-Lim gdje prolazimo kasnije ispod velikog mosta kod Limske drage.

U Limskom zaljevu zadržao sam se vrlo kratko da se malo osvježim pićem i brzo nazad prema Žminju na radni zadatak otvorenja festivala pašte.

Foto&blog: Borna Ćuk
Fotogalerija: Vidulini-Limski zaljev

Karta obilaska: