Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli) su ruševine srednjovjekovnog grada smještene u Istarskoj županiji u Limskoj dragi blizu Kanfanara.
Dvigrad se nalazi u blizini Kanfanara do kojeg se dolazi cestom Pula – Pazin ili Rovinj – Žminj. Kanfanar je danas sjedište istoimene općine u kojem živi oko 500 stanovnika. Razvio se u 17. st kada su se ovamo doseljavali stanovnici susjednog Dvigrada. Pokraj kanfanarskog groblja sačuvan je istarski kažun do kojeg smo se prošetali. Od Kanfanara nastavljamo u Dragu, dolinu kojom je nekad tekla rijeka Pazinčica, koja danas ponire u Pazinskoj jami. Draga je u donjem dijelu preplavljena Limskim zaljevom. U dnu Drage nalazi se Dvigrad.
Na uzvisinama koje se izdižu iz doline u pretpovijesti nalazila su se dva gradinska naselja. Rimljani su ih nazvali Duo Castra – Dva Grada. To su bili Parentin i Montecastello. Parentin je razoren u 14. st. u ratu između Venecije i Genove, a nalazio se je na suprotnoj strani današnjeg Dvigrada, ondašnjeg Montecastella. Dvigrad je bio opasan zidinama s visokim kulama. Još i danas se razabire dvjestotinjak stambenih zgrada. U središtu se nalazi crkva sv. Sofije koja se obnavlja. Nekada je u Dvigradu živjelo dvije tisuće stanovnika. Potpuno je napušten u 17. st kada su se njegovi stanovnici iscrpljeni ratovima, kugom i malarijom preselili u obližnji Kanfanar.
U Dvigrad se ulazi kroz gradska vrata, te se dolazi do zgrada zaštićenih prvim pojasom gradskih zidina. Nastavlja se putem i dolazi do drugih vrata, izgrađenih u drugom pojasu gradskih zidina. Na južnoj strani grada nalazi se velika branič kula uz koju se dolazi do trećih vrata, koja vode u središte grada. Na vrhu je sagrađena crkva Sv.Sofije koja je dominirala gradom. Crkva je u drugoj pol. V. st. bila jednobrodna zgrada s upisanom polukružnom apsidom. Potkraj VIII. st dobiva dograđeni svetišni prostor s tri polukružne apside. Crkva je u to vrijeme bila i oslikana freskama, a kasnije se dograđuju krstionica i zvonik. Ispred crkve nalazio se glavni gradski trg okružen reprezentativnim zgradama – gradskom palačom na istočnoj strani i prostorima koji su pripadali kaptolu na zapadnoj. Zapadno od bazilike nalazili su se prostori koji su služili za smještaj vojne posade. Jugozapadni dio čini obrtnička zona, a ostali dijelovi su za stnovništvo. U sredini u XIII. ili XIV. st. izgrađena je propovjedaonica sa lijepim reljefima. Najznačajniji reljef je onaj sa Sv.Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad, što je i simbol Dvigrada. Crkva se početkom XIX. st urušila, propao je krov i od tada do kraja 90.tih godina prošlog stoljeća, Dvigrad je bio zaboravljeni grad.
Danas je Dvigrad značajan spomenički kompleks i omiljeno izletište. Sanacija grada započela je 1997. god i još uvijek traje. Kada jednom dođete ovdje, zasigurno ćete se poželjeti vratiti. Šetnja kroz uske uličice, opasane porušenim kućama, budi pitanja o životu ljudi u davna vremena. Po nekim zidinama se nije dozvoljeno penjati, ali nema ni tko braniti, pa se za koju fotografiju više može i malo riskirati. Šetnja ostatkom zidina je dozvoljena.
Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad – on nije srušen vojnom silom niti požarom, već je napušten da sam proživljava svoje umiranje. A nama služi kao spoznaja srednjevjekovnog života.
Dvigrad se nalazi u blizini Kanfanara do kojeg se dolazi cestom Pula – Pazin ili Rovinj – Žminj. Kanfanar je danas sjedište istoimene općine u kojem živi oko 500 stanovnika. Razvio se u 17. st kada su se ovamo doseljavali stanovnici susjednog Dvigrada. Pokraj kanfanarskog groblja sačuvan je istarski kažun do kojeg smo se prošetali. Od Kanfanara nastavljamo u Dragu, dolinu kojom je nekad tekla rijeka Pazinčica, koja danas ponire u Pazinskoj jami. Draga je u donjem dijelu preplavljena Limskim zaljevom. U dnu Drage nalazi se Dvigrad.
Na uzvisinama koje se izdižu iz doline u pretpovijesti nalazila su se dva gradinska naselja. Rimljani su ih nazvali Duo Castra – Dva Grada. To su bili Parentin i Montecastello. Parentin je razoren u 14. st. u ratu između Venecije i Genove, a nalazio se je na suprotnoj strani današnjeg Dvigrada, ondašnjeg Montecastella. Dvigrad je bio opasan zidinama s visokim kulama. Još i danas se razabire dvjestotinjak stambenih zgrada. U središtu se nalazi crkva sv. Sofije koja se obnavlja. Nekada je u Dvigradu živjelo dvije tisuće stanovnika. Potpuno je napušten u 17. st kada su se njegovi stanovnici iscrpljeni ratovima, kugom i malarijom preselili u obližnji Kanfanar.
U Dvigrad se ulazi kroz gradska vrata, te se dolazi do zgrada zaštićenih prvim pojasom gradskih zidina. Nastavlja se putem i dolazi do drugih vrata, izgrađenih u drugom pojasu gradskih zidina. Na južnoj strani grada nalazi se velika branič kula uz koju se dolazi do trećih vrata, koja vode u središte grada. Na vrhu je sagrađena crkva Sv.Sofije koja je dominirala gradom. Crkva je u drugoj pol. V. st. bila jednobrodna zgrada s upisanom polukružnom apsidom. Potkraj VIII. st dobiva dograđeni svetišni prostor s tri polukružne apside. Crkva je u to vrijeme bila i oslikana freskama, a kasnije se dograđuju krstionica i zvonik. Ispred crkve nalazio se glavni gradski trg okružen reprezentativnim zgradama – gradskom palačom na istočnoj strani i prostorima koji su pripadali kaptolu na zapadnoj. Zapadno od bazilike nalazili su se prostori koji su služili za smještaj vojne posade. Jugozapadni dio čini obrtnička zona, a ostali dijelovi su za stnovništvo. U sredini u XIII. ili XIV. st. izgrađena je propovjedaonica sa lijepim reljefima. Najznačajniji reljef je onaj sa Sv.Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad, što je i simbol Dvigrada. Crkva se početkom XIX. st urušila, propao je krov i od tada do kraja 90.tih godina prošlog stoljeća, Dvigrad je bio zaboravljeni grad.
Danas je Dvigrad značajan spomenički kompleks i omiljeno izletište. Sanacija grada započela je 1997. god i još uvijek traje. Kada jednom dođete ovdje, zasigurno ćete se poželjeti vratiti. Šetnja kroz uske uličice, opasane porušenim kućama, budi pitanja o životu ljudi u davna vremena. Po nekim zidinama se nije dozvoljeno penjati, ali nema ni tko braniti, pa se za koju fotografiju više može i malo riskirati. Šetnja ostatkom zidina je dozvoljena.
Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad – on nije srušen vojnom silom niti požarom, već je napušten da sam proživljava svoje umiranje. A nama služi kao spoznaja srednjevjekovnog života.
Izvor: izletipoistri.com (Dvigrad)
Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 30.05.2015
Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/c07SNJ
Primjedbe
Objavi komentar
Ostavite komentar, prijedlog, nadopunu