Putopisi po Istri @ od Gradinje do Momjana - 21.07.2016

Današnji radni zadatak bio je ATP Umag i Miss hostesa, kako bi mi putovanje bilo zanimljivo isplanirao sam vrlo zanimljivu rutu po gornjoj Istri nekih 60-ak km od mjesta Gradinje do Momjana prema Bujama i Umagu.


Kroz Istru; od Gradinje do Momjana © www.istra-photo-tours.eu 21.07.2016

Evo što je sve redom obiđeno i fotografirano: Gradinje, Ipši, Beninići, Štelki, Škeri, Oprtalj, Sveta Jelena, Sveta Lucija, Tarkusi, Brdo, Kućibreg, Brič, Oskoruš, Merišće, Momjan i kaštel u Momjanu, Sveti Mauro te u prolazu grad Bale (već postoji album od prije).

Većina tih malih sela i mjesta nemaju neku kulturnu povijesnu priču osim da su u njima nekada ljudi živjeli i stvarali a potom su ih napuštali i tako da su danas više manje napuštena i uništena zubom vremena ali proći ovim krajem je pravi užitak u ljepoti prirode i kraja sa predivnim pogledima i panoramama zelene Istre, puna zavoja i uskih puteva, uspona, te čistoga zraka.

U selu Brič nalazi se grobljanska crkvica sv. Marije Magdalene, nekad bogato opremljena, danas gotovo ogoljela. Selo Brda, srednjevjekovna Warda Vegla, pretpovijesnog je porijekla i nalazi se na 408 metara nadmorske visine te dominira uvalom potoka Argilla. Crkva sv. Jakova iz XVI. st. jednobrodna je. Zvonik visok 16 metara nalikuje kuli sa zupčanim kruništem iz 1924-25 godine. Između sela Brda i Tarkusi nalazi se crkvica iz 14.stoljeća Sv.Petar odvojena cesta nekih 100 metara.

Uz granicu sa Slovenijom nalazi se selo Kučibreg na 432 metara visine odakle se pogledom doseže izuzetno lijepa panorama. Crkva sv. Juste na osami je izvan sela pa stoga direktno do crkve nisam prošao ali se vidi fotografija ove crkve iz mjesta. Ovdje se nalazi i spomenik palim borcima bitke kod Kučibrega koja se odvijala u noći s 3. na 4. studeni 1944. godine i u kojoj su se rame uz rame borili borci Druge brigade 43. istarske divizije te borci bataljuna «Alma Vivoda» iz Mugge. 

Uz Svetoj Jeleni malo prije Oprtlja nalazi se Crkva Sv.Jelene koja potječe iz 15.stoljeća. Smještena je na vrhu brijega izvan naselja kao jednobrodna s upisanom apsidom s preslicom i zvonom. U unutrašnjosti slike koparskoga majstora Clerigusa (oko 1400. godine) prikazuju Majestas Domini, svece i evanđeliste, a na trijumfalnom luku Navještenje. Sačuvani su glagoljski grafiti iz 1496. godine.

U Svetoj Luciji iza Oprtlja nalazi se istoimena crkva, smještena u naselju, sagrađena je 1605. na mjestu starije crkve, koja se spominje godine 1500. Jednobrodna je to građevina s preslicom i lopicom, u unutrašnjosti s mramornim oltarom s drvenim svetohraništem i palom s likovima Sv. Lucije, Sv. Agate i Sv. Barbar.

Momjan @ Momiano

Zbog mnogih izvora vode i sretnog smještaja momjanski je kraj bio naseljen i u pretpovijesno doba, o čemu govore i nalazi u spiljama Cingarele. Momjan je bio sjedište prethistorijske gradine, a vjerojatno naseljen i u rimsko doba (Castrum Mammilianum), tako da će Vas prije ulaska u Momjan ako dolazite iz mjesta Merišće dočekati izvor pitke vode koji je ovdje od 1888 godine koji se nalazi na stijeni sa likom Majke božje.

Momjan zahvaća široko područje sa više malih zaselaka. Različitost krajolika uživa se na izletima i šetnjama Momjanštinom u sugestivnom ugođaju suglasja i sklada čovjekovog djelovanja i prirode. Osim malvazije, vinogradi daju muškat visoke kakvoće, priznat i van ovoga područja.

U samom mjestu se nalazi najstarija je crkva sv. Martina iz srednjeg vijeka sagrađena u više faza te je do prošlog stoljeća bila okružena grobljem. Trobrodna je, s pet oltara, mramornom propovjedaonicom i krstionicom. Jedan je oltar posvećen sv. Rufu mučeniku čije su kosti pronađene u sandučiću, ugrađenom 1567. u poljsku crkvu sv. Nikole. Nad Momjanom je seoce Sv. Mauro, sa crkvom i zvonikom. Nekoć okružena grobljem, crkva je bila proširena jer su je smatrali čudotvornom te posvećena Majci Božjoj od zdravlja. 

Najznačniji objekt u Momjanu je Momjanski kaštel


Momjanski kaštel

Momjanski kaštel sagradio je devinski vlastelin Wosalcus de Mimiliano na stjenovitom vidikovcu koji se uzdiže nad dolinom potoka Argille. Dvorac je neko vrijeme bio u posjedu goričkih grofova te njemačkih plemića Raunichera, da bi 1548. g. bio prodan staroj plemićkoj obitelji Rota porijeklom iz Bergama koja ga je popravila i u njemu obitavala do 1835. godine. Od drevnih znamenitosti kaštela s visećim mostom još su vidljivi ostaci zida, kule i portal s lukom i dva veličanstvena kamena polustupa. 

Svjedočanstva o veličanstvenoj građevini ostavili su važni posjetitelji, među kojima slavni biskup Tommasini koji u XVII. st. opisuje predivni dvorac i grb obitelji grofova Rota s natpisom: «Simeon comes rota eques decori, et comodo» (Vitez Simeone Rota ljubitelj ukrasa i ugode). U dvorcu se u ono vrijeme nalazilo nekoliko topova, bačva od sto i više barila vina i mala obiteljska kapela sv. Stjepana prvomučenika.

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 21.07.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/iwsQLb

Primjedbe