Jedno putovanje ili izlet nekim krajem često daje ideju za nešto sljedeće. Tako sam ovaj put odlučio proći i Istarskim Razvodom nakon prošlog obilaska Karojbe i Rakotule da zaokružim cjelinu mada ima lokacija ovdje koje ću sigurno proći i zabilježiti.
Na putu Istarskog Razvoda - tematska je staza uređena zalaganjem lokalne udruge Valigaštar, opremljenima je interpretacijskim panoima na četiri jezika i započinje kod kapelice Gospe Lurdske (1898.) te nas vodi sedam stoljeća daleko u povijest, u srednji vijek, u vrijeme kada je Istra bila podijeljena između dva gospodara - Oglejskog patrijarha i Goričko pazinskog kneza. Može se i krenuti od i crkve Sv.Andrije sa groblja u Karojbi.
Iz tog je razdoblja sačuvan hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom pisan važan pravni dokument poznat kao Istarski razvod.
Valigaštar - On se odmah nalazi kojih 300 metara od kapelice sa lijeve strane. Nekoć je voda iz izvora punila obližnju istoimenu lokvu na kojoj su stanovnici obližnjih naselja napajali stoku. Razvodom je utvrđeno da je tu granica između Motovunskog i Trviškog komuna, te da ga i jedna i druga strana mogu koristiti, ali i svaka svoju stranu odžavati. Čavlima su tada na stablu oskoruše označili znak križa, a na stablu oraha znakove.
Badavca (Nalazi se 3.5 km od Valigaštara do križanja te skrenete lijevo prema Livaki, desno su Prhati a ravno se dođe do sela Rapavel). Badavca izvor opisan u Istarskom razvodu kao mjesto razgraničenja motovunskog i trviškog komuna.
Uz sve fotkanje ovdje sliku samog izvora koji se nalazi ispod kamena sa križem slučajno sam izbrisao. Izvor je samo jedna mala okrugla rupa u zemlji s nešto malo vode. Slijedeći put to moram onda ponoviti, nadam se da će biti vode u izvoru da se mogu malo i osvježiti!
Tom su prilikom sudionici razvoda na kamenu urezali križ, koji je vidljiv i danas.
Na području oko izvora postavljeni su poveći rustikalni kameni spomenici na kojima su uklesane neke upečatljive misli zapisane prije 700 godina kao, npr : “I ZATO JE PRAVICA VAPILA DA SE KRIVICA POTARE”.
Dvanaest ovećih komada kamenja s imenima svih obližnjih “komuna” poredano je oko središnjeg koji simbolizira stol i na kome je upisano: I TAKO SE VSI TI KOMUNI SJEDINIŠE S MIROM” što je postavljeno u proljeće 1999 god.
Sunčani sat koji pokazuje točno vrijeme najveći je u Istri i on je kao simbol prolaznosti ovozemaljskog života.
U prirodnom ambijentu pitoresknog krajobraza, svojevrsnog raja za umjetnike, pjesnike, ptice i ljude dobre volje, pokraj legendarnog izvora žive vode što se spominje 740. godine u Istarskom razvodu, okupljaju se pjesnici, prozaisti, ljubitelji lijepe riječi svake godine posljednje nedjelje svibnja od 1996 godine.
Odmah uz Badavca nalazi se oznaka i za Glogovac još nedovoljno istraženi povijesni lokalitet.
SOPAJAC ili Veli dol je najveći i najdublji dolac - ponikva u Istri. Predaja kaže kako se uz poseban, točno propisan obred na dnu Velog dola može postati - nevidljiv. Prvo treba nabaviti crnu mačku, pa kotao, nov novcat, a zatim je potrebno otići na mjesto koje je daleko od najbližeg sela, da se ni kukurikanje ne čuje.
Iznad dolca, uz sam put je nekad stajala crkva Svete Marije, oko koje se jednom godišnje održavao sajam, sve dok se jedne godine tu nije dogodilo ubojstvo. Kažu da je tom prilikom kip Majke Božje u crkvi proplakao. Crkva je nakon nemilog događaja morala biti srušena, a kip je premješten u Karojbu, međutim, uvijek se iznova vraćao na Sopajac, te je po pričanju pastira Majka Božja klečala na obližnjem kamenu i molila.
Dubinu Sopajca teško je i vidjeti i slikati jer je u njemu poprilično velik broj stabala i grmlja. Odmah do Sopajca nalazi se selo Livaki gdje sam izašao na asfaltiranu cestu te na Škropeti na glavnu prometnicu.
Više informacija o Istarskom razvodu pročitajte na Wikipedia
Foto&Blog: Borna Ćuk
Put Istarskog Razvoda 19.06.2018
Fotogalerija: Put Istarskog razvoda
Iz tog je razdoblja sačuvan hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom pisan važan pravni dokument poznat kao Istarski razvod.
Valigaštar - On se odmah nalazi kojih 300 metara od kapelice sa lijeve strane. Nekoć je voda iz izvora punila obližnju istoimenu lokvu na kojoj su stanovnici obližnjih naselja napajali stoku. Razvodom je utvrđeno da je tu granica između Motovunskog i Trviškog komuna, te da ga i jedna i druga strana mogu koristiti, ali i svaka svoju stranu odžavati. Čavlima su tada na stablu oskoruše označili znak križa, a na stablu oraha znakove.
Badavca (Nalazi se 3.5 km od Valigaštara do križanja te skrenete lijevo prema Livaki, desno su Prhati a ravno se dođe do sela Rapavel). Badavca izvor opisan u Istarskom razvodu kao mjesto razgraničenja motovunskog i trviškog komuna.
Uz sve fotkanje ovdje sliku samog izvora koji se nalazi ispod kamena sa križem slučajno sam izbrisao. Izvor je samo jedna mala okrugla rupa u zemlji s nešto malo vode. Slijedeći put to moram onda ponoviti, nadam se da će biti vode u izvoru da se mogu malo i osvježiti!
Tom su prilikom sudionici razvoda na kamenu urezali križ, koji je vidljiv i danas.
Na području oko izvora postavljeni su poveći rustikalni kameni spomenici na kojima su uklesane neke upečatljive misli zapisane prije 700 godina kao, npr : “I ZATO JE PRAVICA VAPILA DA SE KRIVICA POTARE”.
Dvanaest ovećih komada kamenja s imenima svih obližnjih “komuna” poredano je oko središnjeg koji simbolizira stol i na kome je upisano: I TAKO SE VSI TI KOMUNI SJEDINIŠE S MIROM” što je postavljeno u proljeće 1999 god.
Sunčani sat koji pokazuje točno vrijeme najveći je u Istri i on je kao simbol prolaznosti ovozemaljskog života.
U prirodnom ambijentu pitoresknog krajobraza, svojevrsnog raja za umjetnike, pjesnike, ptice i ljude dobre volje, pokraj legendarnog izvora žive vode što se spominje 740. godine u Istarskom razvodu, okupljaju se pjesnici, prozaisti, ljubitelji lijepe riječi svake godine posljednje nedjelje svibnja od 1996 godine.
Odmah uz Badavca nalazi se oznaka i za Glogovac još nedovoljno istraženi povijesni lokalitet.
SOPAJAC ili Veli dol je najveći i najdublji dolac - ponikva u Istri. Predaja kaže kako se uz poseban, točno propisan obred na dnu Velog dola može postati - nevidljiv. Prvo treba nabaviti crnu mačku, pa kotao, nov novcat, a zatim je potrebno otići na mjesto koje je daleko od najbližeg sela, da se ni kukurikanje ne čuje.
Iznad dolca, uz sam put je nekad stajala crkva Svete Marije, oko koje se jednom godišnje održavao sajam, sve dok se jedne godine tu nije dogodilo ubojstvo. Kažu da je tom prilikom kip Majke Božje u crkvi proplakao. Crkva je nakon nemilog događaja morala biti srušena, a kip je premješten u Karojbu, međutim, uvijek se iznova vraćao na Sopajac, te je po pričanju pastira Majka Božja klečala na obližnjem kamenu i molila.
Dubinu Sopajca teško je i vidjeti i slikati jer je u njemu poprilično velik broj stabala i grmlja. Odmah do Sopajca nalazi se selo Livaki gdje sam izašao na asfaltiranu cestu te na Škropeti na glavnu prometnicu.
Više informacija o Istarskom razvodu pročitajte na Wikipedia
Foto&Blog: Borna Ćuk
Put Istarskog Razvoda 19.06.2018
Fotogalerija: Put Istarskog razvoda
