Putopisi po Istri @ Po selima ispod Boljuna do Boljuna 19.11.2017

Ispod Boljuna na drugu stranu koja ne gleda na Boljunsko polje nalazi se nekoliko sela/zaseoka zanimljivih imena koje sam odlučio proći prije obilaska samog Boljuna na kraju (cesta Dolenja Vas-Boljunsko polje, ja sam obrnuto). Želite li provesti dan bez stresa, uživati u prirodi, provezite se ovom cestom i uživajte! 

Kako sam obilazak započeo sa druge strane iz Boljunskog polja, sela tj. zaseoci idu ovim redom: Šupljini, Komarija, Kurevčija,  Paladini, Kurelići (Ravno Brdo) i Paškvalići, Šerebija, Pengari, Mihelci i Pavići (od Pavića su još par sela Sekulini, Vuki i Mateši šumska cesta) te Staraji. Od Staraji dalje imaju još dva sela koja nisam ovdje zabilježio (Vukovija i Griža). Inače na ovoj dionici održava se dio utrke "Croatia Rally" pa bi bilo vrlo zanimljivo vidjeti te snažne aute kako prolijeću ovim uskim istarskim cestama. 

Od svih ovih sela najzanimljivije mi je bilo slikovita Komarija koje je malo izdvojeno s glavne ceste i do kojeg vodi neasfaltirana cesta nekih 2 km odmah poslije Šupljini te se preko malog mostića prelazi Boljunčica.

Uglavnom sva sela na ovoj dionici sastoje se od jedne do tri kuće i nastanjena su a okolo trčkaraju psi pa i nije sigurno izaći i šetati oko kuća.

Poslije ovog đira dolazim do Boljuna koji se uzdiže iznad Boljunskog polja i njemu ima već nešto više za vidjeti i doživjeti. 

U Boljunu se nalazi dobro očuvani srednjovjekovni kaštel, sa širokim pogledom na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke.  U Boljunu sam zabilježio Crkva Sv. Kuzme i Damjana potječe iz 12. stoljeća, kao i crkva Sv. Fabijana i Sebastijana koja se nalazi s donje strane prije ulaza u grad. 

Zatim Boljunski kaštel građen je i nadograđivan od 11. do 17. stoljeća. Župna crkva Sv. Jurja i groblje, Mašinarija (stari župni stan, 1699., danas u ruševinama), te sam se spustio do izvora Studenac - i Perila koji se nalaze u podnožju Boljuna 5 minuta udaljeno. Malo dalje od izvora nalazi se predio zvan Troja i  ruševina crkve Sv. Petra što nisam obišao jer je već padala noć.

Inače od crkve Svetog Jurja  na brežuljku s lijeve strane nakon nekih 300 metara nalazi se kalvarija. Sagrađena je 1914. godine po uzoru na slične kalvarije u središnjoj Istri (Paz, Kringa, Žminj, Pazin, Sveti Petar, Gračišće, Pićan...). Odatle se pruža i lijep panoramski pogled na Boljun pa možda to snimim nekom drugom prilikom kada prolazim kroz Boljun. Ima još nekih elementa za detaljni obilazak no treba onda i više vremena za sve to.

Nadam se da sam Vas malo više zainteresirao ako još niste posjetili Boljun da obavezno posjetite ovaj gradić za koju kažu "niti grad - niti selo" ali mjesto s lijepom pogledom. Ako ogladnite možete isprobati specifične lokalne specijalitete u mjesnoj konobi.

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 19.11.2017



Google maps dionice obilaska:

Fotogalerija: Po selima ispod Boljuna do Boljuna

Putopisi po Istri @ Od Kotle - Dvigrad - Rovinj - 22.09.2016

22.09.2016 još jedan radni dan i zadatak u Istri, cilj Weekend Media Festival u Rovinju. Kao i uvijek putovanje se odvija obilaskom Istre uglavnom mjesta koje još nismo obišli.

Poslije silaska sa Učke, krećem prema prvom odredištu malo mjesto sa nekoliko starih i obnovljenih kuća zvano Kotle ili Kotli koje je inače poznato po staroj vodenici. Ljudi ovdje vole navratiti da to fotografiraju pogotovo kada ima dovoljno vode. 

U Kotlima se nalazi i jedan ugostiteljski objekt "Kotlić" pa ako ste već ogladnili ili ožednili možete se ovdje okrijepiti. Kotle se nalaze nedaleko poznatog glagoljaškog „najmanjeg grada na svijetu“ Huma. Naime, rijeka Mirna, kako ju mještani zovu, a inače joj je službeno ime Rečina, napravila je udubljenja poput kotlova. Rijeka Mirna po bogatstvu količine vode prednjači nad istarskim rijekama Rašom i Dragonjom. Zanimljivo je da ljeti u ovom dijelu u sušnom razdoblju ona presušuje. No tomu nije uvijek bilo tako; kroz povijest ona je imala stalan izvor i tijek te je svojom snagom stvarala jedinstvenu prirodnu pojavu. Osim kotlastih oblika tu su i slapovi rijeke Mirne koji padaju po stijenama, te jezerce, odnosno prirodni bazen zvan Slap. Kotlasti oblici su različite dubine i širine. Ispunjeni su vodom ovisno o vodostaju. Sam naziv mjesta postoji u dva oblika: naići ćete na Kotli i Kotle.

Nakon kratkog fotografiranja pošto sam ovdje već bio par puta krećem zavojitom cestom prema Krušvarima  gdje usputno u Pašutićima napravim par fotki još uvijek zelene Istre. U Krušvarima sam trebao odmah skrenuti na desno da bi stigao do mjesta Vrh ali biram drugi pravac na lijevo prema Draguću. Uz samu cestu koja ide prema njemu nalazi se mjesto Oslići u kojemu se nalazi najmanji zvonik u Istri svega 6 metara visine i pripada maloj neobičnoj crkvici svete Rite.

Nakon 2-3 km stižem do Draguća koji je zbog brojnih filmova koji su u Draguću snimljeni mjesto je dobilio i nadimak – istarski Hollywood. Gradić je iz temelja iznikao nakon što je ranije naselje progutao požar Uskočkog rata (1615. – 1618.). Nakon te paljevine današnji je Draguć izgrađen skladno i precizno prema planu koji namjernika središnjom ulicom, oivičenom reprezentativnim pročeljima, vodi na glavni trg. Dvije sporedne ulice iza središnjih blokova zgrada spajaju gospodarske objekte, konobe, staje i sjenike. U dolasku u mjesto dočekale su me nekoliko mjesnih mačaka a od stanovnika ni "S" pa tako ako želite i saznati neku informaciju to je  vrlo teško osim ako ne svratite u gostionicu nešto pojesti, tako da i neke stvari i nisam uspio fotografirati koje su kao značajne za ovaj mali gradić.

Na početku središnje, glavne, ulice, pred ulazom u grad nalazi se crkva Gospe od Ružara sagrađena 1641. u vrijeme kada je na zgarištu starog Draguća nicalo novo naselje.

U središnjoj ulici, sa zgradama baroknih i klasicističkih pročelja, koja vodi do glavnog trga, rodna je kuća Antonia Grossicha, liječnika, kirurga i političara rođenog 7. lipnja 1849. Na trgu je kuća još jednog poznatog Dragućana, Josipa Šestana rođenog 18. ožujka 1892. Učiteljsku je školu završio u Kastvu, gdje mu je predavao i poznati hrvatski književnik Vladimir Nazor.

Gotovo na sredini trga nalazi se fontana, česma javnog vodovoda, koju je marni Pauletich podigao 1888, a do nje se voda, iz podnožja Starog Draguća, spuštala slobodnim padom. Trg zapravo dijeli stariji dio Draguća, kaštel od grada podignutog u 17. stoljeću. Od najstarijeg Draguća najvjerojatnije onog iz 11. ili 12. stoljeća sačuvani su tek dijelovi fortifikacije na sjeverozapadnom dijelu trga. Kaštel je prema istoku, prema današnjoj župnoj crkvi, proširen najvjerojatnije u 14. stoljeću kada vlast na ovom području od Akvilejskih patrijarha preuzimaju grofovi Gorički. Venecija 1508. osvaja Draguć i 1523. uključuje ga u sustav pograničnih utvrda s Humom, Vrhom, Sovinjakom, Ročem i Buzetom. Za Uskočkog rata između Venecije i Austrije, koji je ovim prostorima bjesnio od 1615. do 1618. stradao je i Draguć kojem je izgorjelo podgrađe, a ni kaštel nije pošteđen. O njegovoj obnovi 1628. svjedoči ploča s grbom obnovitelja providura Francisca Basadona.

Uz rub trga župna je crkva Svetog Križa koja se spominje u 15. stoljeću. Kasnije je više puta dograđivana, a današnji je izgled dobila u 19. stoljeću. Iz ranije crkve sačuvana je oltarna pala Svete obitelji, Sv. Valentina i Sv. Antuna opata iz 17. stoljeća, te grobnice i orgulje iz 18. stoljeća.

Crkva Svetog Roka - sjevernoj strani, iza sklopa zgrada okupljenih u kaštel, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru nalazi se crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. 

Ispred Crkve Svetog Roka možete uživati u lijepoj panorami od Grimalde, jezera Butoniga pa do Vrha i dalje. Jedan od mještana u povratku me uputio da odem do Grimalde i da se spustim dole do Zarečja pa dalje do Vrha kao da je nešto kraće ali mi tako nije izgledalo vjerojatno zbog mnogo zavoja i uspona ali to nije smetalo pošto volim tako malo neobičnije od redovnih pravaca gdje se vidio i prošao kroz brojna mala sela za kojih nikada nisam čuo pa vjerojatno ću još kojom prilikom do nekih i od njih otići za pokoju fotografiju.

Nakon slikovitog "filmskog gradića" Draguć put vodi dalje do Grimalde. Grimalda - Nalazi se na 447 m nadmorske visine i nazivaju ju još Belvederom Istre. Na sve strane “puca” pogled. Osim brežuljaka i mjestašca na njihovim vrhovima Vrh i Draguč, vidi se i jezero Butoniga. 

Čini se da stalno naseljenih mještana niti nema osim ponekoga automobila koji prođe. Mjestom dominira mjesno groblje na kojem se nalazi stara Romanička crkva sv. Jurja iz XIII. st i do nje novija istoga imena.  Nakon kratkotrajnog uživanja u pogledu i obilaska mjesta, nastavljam dalje prema mjestu Vrh ali sasvim drugim pravcem spuštajući se na Zajerci pa onda onda velikim usponom prema gore do Kosoriga i do Račićkog brijega i izlazim opet na Krušvare  i nastavljam do Vrha kroz Sveti Donat. 

Zalazak sunca na Grimaldi snimljeno 07.10.2017 - Fotogalerija

Vrh u Istri je malo mjesto u unutrašnjosti. Poznato je kao istarski vidikovac jer se nalazi na 397 m nadmorske visine pa se s crkvenog zvonika crkve Uznesenja Marijina za lijepa dana vide Alpe na međi Italije, Austrije i Slovenije, te se može izbrojiti čak 153 mjesta s jezerom Butoniga i nedalekim Motovunom koji poput krune na brežuljku dominira krajolikom. Kao naselje se Vrh formira u srednjem vijeku, dok su brojni tragovi starijih naseobina. Tako je u venecijanskim arhivima pronađeno da se na starokeltskom nazivao Vetua. Osim crkve Uznesenja Marijina u mjestu se nalazi i mala kapela sv. Antuna opata kada se spušta prema Šćulci i Paladini. Pošto je sve to velika vinska cesta uz nju se nalaze brojni vinogradi.

Po silasku iz Vrha prošavši Paladine dolazim do lijepog umjetnog jezera Butoniga koji je baš ukras prirodi kada se gleda sa bilo kojega okolnog brdašca i vidikovca.

Jezero Butoniga je akumulacijsko jezero u Istri, na istoimenoj rijeci. Osnovna mu je namjena vodoopskrba, a služi i za zadržavanje vodnih valova, te za navodnjavanje. Na jezeru nije dozvoljeno kupanje niti ribolov. U jezeru ima šarana, klena i pastrve. Poviše jezera u mjestu Pašutići nalazi se mala klupica i stol gdje se možete nakratko odmoriti i fotografirati jezero u punoj veličini što je vrlo slikovito.

Slijedeće mjesto tj selo je Kašćerga. Selo svoje današnje ime duguje svojim davnim feudalnim gospodarima, vlasnicima i upraviteljima Pazinske grofovije. Ubrzo po njihovom preuzimanja Kašćerge u selu se 1686. gradi župna crkva Sv. Marka evanđelista, obnovljena 1891. Crkva je jednostavna jednobrodna građevina s tri oltara. Na glavnom, mramornom pala je s likom Blažene Djevice Marije koju je 1893. naslikao Petar Marković iz Rožeka, danas Rosegga u Koruškoj. Na bočnim su kipovi sv. Roka i sv. Josipa, te sv. Agate i sv. Blaža. U pročelje zgrade uz crkvu ugrađen je, za njene nedavne obnove, grb Austrijskog carstva pronađen u zidu koji okružuje crkvu. Drevna kašća, nije sačuvana, ali spomen na nju sačuvalo se u nazivu velike kuće usred sela, koju mještani zovu barunija. Nekoć vrsni poljodjelci Kašćeržani se danas sve više bave raznim obrtima, dok im je poljoprivreda ostala kao dopunska djelatnost.



Iz Kašćerge dolazim dalje do Trviža u kojemu se nalazi zvonik i župna crkva Blažene Djevice Marije od Svete  Krunice sagrađena 1897 te na rubu mjesta crkva svetog Petra okruženo grobljem kojje je zapušteno 20–ih godina 20. stoljeća. Ispred crkvice se pruža pogled na novi dio Kašćerge.

Od Kašćerge dolazim do Tinjana koja obiluje sa više spomenika i kulturno povijesnim objektima, neke sam fotografirao a neke ne tako da u Tinjanu možete vidjeti i pronaći ako se malo potrudite slijedeće i ako Vam je to zanimljivo; Vidikovac pod ladonjom i županski stol, Gradska vrata i pokretni most, Lođa i stup srama, Kuća Depiera, Crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja, Casamara, Spomen palim Tinjancima, Rodna kuća Josipa Voltića, Kalvarija i crkva Sv. Križa što Vam je sve ovdje lijepo opisano 
http://central-istria.com/hr/odredista-destinations/tinjan/vodic-po-Tinjanu

Iz Kašćerge preko Svetog Lovreča i Seline brzo se stiže do Dvigrada vrlo starom gradiću punih legende koji je još opstao i koji se još uređuje i adaptira a tokom ljeta ovdje se održavaju i ljetne večeri sa brojnim događanjima. 

U pov. izvorima Dvigrad se prvi put spominje 879., kada umjesto pulske biskupije jurisdikciju nad dvigradskom crkvom dobiva akvilejski patrijarhat. Patrijarsi preko svojih feudalnih ovlasti utječu na javni i administrativni život grada nekoliko sljedećih stoljeća. Dvigrad je jako velika utvrda i sa lokacije na kojoj se nalazi pruža se pogled na most preko Limske drage. Danas vidljivi ostatci najveće su ruševine urbanoga naselja u Istri i pružaju jedinstvenu sliku potpuno očuvanoga tipičnoga srednjovj. grada, tj. kaštela. Grad je opasan dvostrukim obrambenim zidinama, međusobno povezanim trima gradskim vratima. U sklopu unutarnjega zida nalaze se tri kule, koje su u sadašnjem obliku izgrađene tijekom XIV.st. Unutar zidina očuvani su ostatci više od 200 zdanja te pravci komunikacija među njima. U doba Ilira postojale su tu dvije naseobine, iz kojih su se u ranom srednjem vijeku razvila dva grada, Parentino i Moncastello, od kojih prvi ubrzo zamire, a drugi se razvija, kao posjed Akvilejskog patrijarha, pod imenom Duecastelli. Kasnije, kao i veći dio istarskog priobalja, Dvigrad pada pod venecijansku vlast.

Također sa utvrda Dvigrada se vide stijene Svete Anđele. Legenda kaže kako je postojao običaj kojim su djevice, pogrešno optužene da to nisu, mogle dokazati svoju nevinost bacivši se sa stijene pokraj Dvigrada. Ukoliko bi pad preživjele smatralo se da su doista pogrešno optužene, a ukoliko nisu - nije bilo više njih, a optužbe su ostale onoliko dugo koliko je dugo sjećanje ljudi. 

Legenda govori o jednoj pogrešno optuženoj djevojci koja je odlučila dokazati nevinost bacivši se sa stijene. No umjesto da padne na tlo, legenda kaže da je preletila zrakom i „aterirala“ na stijenama koje se zovu Ladićevi krugi. Krug je inače lokalni naziv za stijenu. Kako su očevici ovakvog spektakularnog preleta komentirali da je djevojka preletila poput anđela, stijena su počela zvati stijena Sv. Anđela (ili krug Sv. Anđela).

Evo da ne prepisujem sve na ovom blogu možete pronaći neke od  ostalih legendi Dvigrada. 
http://swirl.bloger.index.hr/default.aspx?tag=kanfanar+i+dvigrad

U blizini se nalaze još dvije manje crkvice Crkva svete Marije od Lakuća, XV st .. Crkva sv.Marije od Lakuća podignuta je vjerojatno tijekom 14.st. u prijelaznoj fazi romanike i gotike (baldakin nad glavnim ulazom izrazito je romanički element), a u naravi je jednostavna jednobrodna crkva s upisanom polukružnom apsidom u masivnom zidu i preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Najveća su vrijednost crkve gotičke freske, rad kojeg Fučić pripisuje "Šarenom majstoru" a datira ih između 1470. i 1483.g te Crkva svetog Antona, XV st To je jednostavna crkvica iz sredine 15.st., pačetvorinastog tlocrta, bez apside i s preslicom na vrhu ulaznog pročelja. Zidana je od vrlo kvalitetno klesanih blokova i s masivnom profilacijom ulaznog otvora. U crkvi se nalaze zidne freske koje se također pripisuju "Šarenom majstoru", a mogu se datirati u isto vrijeme kad i one iz sv.Marije od Lakuća.

Eto toliko informacija o Dvigradu sve možete pronaći i na Google što vas zanima. Nakon ovih brojnih obilazaka predvečer stigoh u Rovinj koji sam već više puta posjetio tako da ga i neću posebno opisivati osim postavljanja nekoliko dnevnih i noćnih fotografija i za kraj uvijek lijepe i veličanstve kolorističke zalaske sunca koje će Vas uvijek ponovo oduševiti

Nadam se da ste saznali nešto novo i da ćete uživati u fotografijama i da ćete ako još niste bili obići sve ili nešto od ovoga moga malog izleta :)

Ovaj put obiđeno redom: Kotle, Oslići, Draguć, Grimalda, Zajerce (Zajerci), Vrh, Krušvari,  Paladini, Jezero Butoniga, Ukotići, Kašćerga, Trviž, Tinjan, Selina, Dvigrad, Rovinj. 
Dionica Kotle-Rovinj nekih 100 km

Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 22.09.2016

Fotogalerija (Facebook): https://goo.gl/eGq7pm