Današnji glavni događaj u Istri su bili "Dani grožđa" u Bujama pa kao i uvijek obilazim mjesta kroz Istru koja još nisam prošao!
1) Brgad
2) Cunj
3) Selca
3) Počekaji
4) Sveti Duh kod Štrpeda
5) Kaštel Petrapilosa (Opatija)
6) Baredine
7) Salež
8) Završje
9) Buje radni zadatak "Dani grožđa 2016"
Ovaj put krećemo sa jednim malim slikovitim selom poviše Buzeta Brgad iz kojeg možete doći do slapa Copot preko sela Strana 1.5 km lagani makadam. Sa ceste prema ovom selu pruža se vrlo lijepi pogled na dio Buzeta.
Nastavak puta slijedi prema Cunju ili Cugni do kojeg vodi jedna uspinjuća cesta. Cunj je malo simpatično mjesto gdje vas na ulazu dočekuje zanimljiva ploča dobrodošlice. U mjestu nema nekih posebnih znamenitosti osim što je lijepo i uredno selo uz par gusto obraslih ruševina.
Poslije Cunja prošao sam kroz Selce u kojemu se nalazi jedna mala crkvica te kroz Buzet odmah na rotoru skrenuo desno prema Počekajima gdje se pruža prekrasni panoramski pogled na Buzet i širu okolicu te savjet da se obavezno posjeti ako želite imati zanimljive fotografije. Iz Počekaja možete dalje prema Slumu ili Slovenskoj granici ili do vidikovca kod Žbevnice.
Od Počekaja da se malo skrati put prema mjestu Opatija gdje se nalazi kaštel PetraPilosa može se uštediti koji 10 km u povratku se skrene odmah u prvo selo desno tako da prođete kroz Sveti Duh gdje se nalazi istoimena crkva.
Ta je crkvica najzanimljiviji sakralni objekt u Buzetskom dekanatu, jer ju definiraju tri epohe i faze gradnje. Najranije je izgrađen pravokutni romanički brod, kasnije je s istočne strane dograđeno kasnogotičko svetište. Na apsidama se nalaze lijepi gotički prozori sa zašiljenim vrhom, bogatim mrežištem i izvornim ostakljenjem, što se rijetko viđa u Istri. U trećoj fazi izgradnje, s južne strane dodana je renesansna sakristija. Tijekom XVII. st. izgrađena je veća barokna lopica neobičnog tlocrta i lepezastog krova. Jedan zanimljivi detalj iz unutrašnjosti crkve svakako je svetište sa rebrastim zvjezdano ukomponiranim svodom. Ovakvo rješenje svoda jedinstven je primjer u cijeloj regiji.
Idemo dalje i od Svetog duha do Opatije i kaštela, ima nekih 8 km.
Cesta do kaštela je sada asfaltirana tako da bez problema možete doći do nje. Nešto ukratko o kaštelu sa stranica TZ Buzet:
Povijest „Kosmatoga grada“ puna je legendi i usmenih predaja. Kaštel je služio za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre akvilejskim patrijarsima u srednjem vijeku i Mlečanima u XV. st.
Kaštel Petrapilosa nalazi se 6 km zapadno od Buzeta, nedaleko ceste koja vodi uz rijeku Mirnu prema Livadama i Motovunu. Srednjovjekovni dvorac smjestio se na visokoj hridi koja dominira širim područjem uz rječicu Bračanu. Stoljećima je predstavljao odličan vojno - obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje poljem ili cestom širom doline. Prvi pisani izvori spominju utvrdu – Ruin, još u X. st. Od tada pa do početka XIII. st., u Istri su se izmjenjivala razdoblja dugotrajnih borbi za nasljedno pravo vlasti između germanskih feudalnih obitelji, akvilejskih i gradeških patrijarha. Akvilejski patrijarh preuzeo je zamak 1208. g. i držao ga je u posjedu sve do 1420. g. kada ga je oduzela Venecija. Ime feudalca Vulingiusa de Petrapilosa, kao akvilejskog vazala, prvi se put pojavilo u spisu 1210. g. Nakon 1420. g. kaštel Petrapilosa je prešao pod upravu Serenissime.Godine 1440. mletački je dužd dodijelio Nicoli Gravisiju iz Pirana Castrum Petrapillosae u „vječni feud“ koji je sačinjavalo 12 sela na oko 89 km2 zemlje. Od tada su se izmijenili brojni nasljednici, a Kaštel je opstao sve do kraja XVIII. st., iako je prema nekim izvorima Kaštel izgorio u drugom desetljeću XVII. st. i poslije nije više bio obnavljan. Crkva Sv. Marije Magdalene koja se nalazi u sklopu kaštela Petrapilose ostala je u funkciji sve do 1793. g., iako se život u utvrdi ranije ugasio. U crkvici su nakon početka obnavljanja 1999. g., pronađeni brojni ostatci srednjovjekovnih fresaka koji se danas čuvaju u Zavičajnom muzeju u Buzetu.
Iz Kaštela se pružaju lijepi vidici na kraj ispod njega. Nakon obilaska kaštela krećemo dalje prema malom selu Baredine sa nekoliko kuća i uz put kušam jedan odličan grozd uz cestu i bacam pogled na lijepu zelenu Istru.
Iz Baredine vrlo brzo se stiže u Salež. Izoliran je položajem i nedostatkom komunikacija. Mala skupina kuća naselja S. nalazi se ispod vrha brežuljka Sv. Juraj (423m), na kojem su ostatci velikoga prapov. gradinskoga naselja. Malobrojni stanovnici bave se isključivo poljodjelstvom na malim površinama, jer je područje ugl. neprikladno za ekstenzivnu poljop. proizvodnju. Naselje se prvi put spominje 1286. kao Castrum de Salis, kad pripada feudu Kostela (Pietrapilosa). Tijekom kasnijih stoljeća slijedilo je sudbinu feud. središta. Crkva sv. Mihovila nalazi se sjevernije od naselja, uz cestu koja se spušta prema Buzetu. Spominje se 1580., a ima improvizirani betonski zvonik na pročelju, izgrađen 1979., visok 15m, s dvama zvonima. Posebnost je i nevješto izrađen dvostruki kip muškoga lika od mjesnog pješčenjaka, s uklesanom god. 1796. i spomenom pravde u kratkom latinskom natpisu. Služio je za kažnjavanje prijestupnika (berlin) njihovim izlaganjem pogledima mještana. U mjestu sam imao ugodan razgovor sa jednim stanovnikom maloga sela koji me uputio na neka mjesta koja još trebam da posjetim.
Nastavljamo dalje već je počela i sitna kišica ali to smeta da stignem do vrlo slikovitog mjesta koje se ugnijezdilo na 240 metara visokom brijegu. Završje sa puno povijesnih znameninosti na tako malom prostoru. Pohvala mještanima ili TZ koji su se potrudili sve to lijepo označiti za one koji tu prođu, tako da prije ulaza u mjesto možete vidjeti staru uljaru i fontanu. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.
Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.
Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre.
Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora.
Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu. Nažalost, danas gotovo prazno mjesto može tek svjedočiti o nekad imućnom životu njegovih vlasnika spomeničkim naslijeđem. Župna crkva Rođenja Bl. Djevice Marije je iz 18. st. s nekoliko oltarnih pala i orguljama G. B. Piaggie. Druga crkva Bl. Djevice Marije od Sv. Krunice bila je svojevremeno župna i datira iz 16. st. Ostale su crkve Sv. Rok iz 16. st., Sv. Primo i Felicijan pokraj sela Čirkoti iz 12. st. s dva sloja fresaka, te romanička kapela sv. Jurja iz 12. st., u sklopu ostataka istoimenog sela nedaleko od Završja.
Poslije ovoga obilaska moglo se napraviti i još koja fotografija no padala je sitna kišica pa sam nastavio daljnje putovanje prema krajnem odredištu Bujama ali starom cestom koja još nije asfaltirana ispod mjesta lagani OFF ROAD uz slikvitu rijeku Mirnu gdje isto možete doći i do Grožnjana.
Buje se nalaze visoko na 222 metra nad morem, te privlače svojom karakterističnom krunom u čiji su netaknuti sklad umetnuta dva vitka zvonika i niska krovova koji se ljupko spuštaju prema dolini u podnožju. Kako sam imao zadatak fotografiranje događanja smotre Dani grožđa tako sam napravio samo nekoliko fotografija po gradu pošto sam kroz Buje već jednom prošao tako da ovdje neću previše opisivati već dodati da su u Bujama posebno značajni spomenici grada Buja: Crkva Sv. Servula, Crkva Majke Milosrđa, kula Sv. Martina te niz manjih crkvica lokalnog značaja kao i Starogradska jezgra Buja. Ovoga puta bilo mi je vrlo zanimljivo da vrha zvonika crkve Sv. Servula uz dozvolu zvonara napravim par snimaka mjesta.
Eto uz mali slijed kiše i sunca povratak iz Buja je začinio zanimljiv kolorističan zalazak sunca.
Lijep Vam pozdrav do novih izleta uskoro!
Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 18.09.2016
Linkovi na fotogalerije:
1) Kaštel Petrapilosa (Opatija):
https://goo.gl/M0s339
2) Završje 18.09.2016:
https://goo.gl/G9pzot
2/1 Završje album snimljen 27.09.2019:
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.558002584938246&type=3
3) Ostale fotografije:
https://goo.gl/o90Wzm
1) Brgad
2) Cunj
3) Selca
3) Počekaji
4) Sveti Duh kod Štrpeda
5) Kaštel Petrapilosa (Opatija)
6) Baredine
7) Salež
8) Završje
9) Buje radni zadatak "Dani grožđa 2016"
Poslije Cunja prošao sam kroz Selce u kojemu se nalazi jedna mala crkvica te kroz Buzet odmah na rotoru skrenuo desno prema Počekajima gdje se pruža prekrasni panoramski pogled na Buzet i širu okolicu te savjet da se obavezno posjeti ako želite imati zanimljive fotografije. Iz Počekaja možete dalje prema Slumu ili Slovenskoj granici ili do vidikovca kod Žbevnice.
Od Počekaja da se malo skrati put prema mjestu Opatija gdje se nalazi kaštel PetraPilosa može se uštediti koji 10 km u povratku se skrene odmah u prvo selo desno tako da prođete kroz Sveti Duh gdje se nalazi istoimena crkva.
Ta je crkvica najzanimljiviji sakralni objekt u Buzetskom dekanatu, jer ju definiraju tri epohe i faze gradnje. Najranije je izgrađen pravokutni romanički brod, kasnije je s istočne strane dograđeno kasnogotičko svetište. Na apsidama se nalaze lijepi gotički prozori sa zašiljenim vrhom, bogatim mrežištem i izvornim ostakljenjem, što se rijetko viđa u Istri. U trećoj fazi izgradnje, s južne strane dodana je renesansna sakristija. Tijekom XVII. st. izgrađena je veća barokna lopica neobičnog tlocrta i lepezastog krova. Jedan zanimljivi detalj iz unutrašnjosti crkve svakako je svetište sa rebrastim zvjezdano ukomponiranim svodom. Ovakvo rješenje svoda jedinstven je primjer u cijeloj regiji.
Idemo dalje i od Svetog duha do Opatije i kaštela, ima nekih 8 km.
Cesta do kaštela je sada asfaltirana tako da bez problema možete doći do nje. Nešto ukratko o kaštelu sa stranica TZ Buzet:
Povijest „Kosmatoga grada“ puna je legendi i usmenih predaja. Kaštel je služio za nadziranje cijele doline rijeke Mirne i središnje Istre akvilejskim patrijarsima u srednjem vijeku i Mlečanima u XV. st.
Kaštel Petrapilosa nalazi se 6 km zapadno od Buzeta, nedaleko ceste koja vodi uz rijeku Mirnu prema Livadama i Motovunu. Srednjovjekovni dvorac smjestio se na visokoj hridi koja dominira širim područjem uz rječicu Bračanu. Stoljećima je predstavljao odličan vojno - obrambeni položaj s kojeg se kontroliralo svako kretanje poljem ili cestom širom doline. Prvi pisani izvori spominju utvrdu – Ruin, još u X. st. Od tada pa do početka XIII. st., u Istri su se izmjenjivala razdoblja dugotrajnih borbi za nasljedno pravo vlasti između germanskih feudalnih obitelji, akvilejskih i gradeških patrijarha. Akvilejski patrijarh preuzeo je zamak 1208. g. i držao ga je u posjedu sve do 1420. g. kada ga je oduzela Venecija. Ime feudalca Vulingiusa de Petrapilosa, kao akvilejskog vazala, prvi se put pojavilo u spisu 1210. g. Nakon 1420. g. kaštel Petrapilosa je prešao pod upravu Serenissime.Godine 1440. mletački je dužd dodijelio Nicoli Gravisiju iz Pirana Castrum Petrapillosae u „vječni feud“ koji je sačinjavalo 12 sela na oko 89 km2 zemlje. Od tada su se izmijenili brojni nasljednici, a Kaštel je opstao sve do kraja XVIII. st., iako je prema nekim izvorima Kaštel izgorio u drugom desetljeću XVII. st. i poslije nije više bio obnavljan. Crkva Sv. Marije Magdalene koja se nalazi u sklopu kaštela Petrapilose ostala je u funkciji sve do 1793. g., iako se život u utvrdi ranije ugasio. U crkvici su nakon početka obnavljanja 1999. g., pronađeni brojni ostatci srednjovjekovnih fresaka koji se danas čuvaju u Zavičajnom muzeju u Buzetu.
Iz Kaštela se pružaju lijepi vidici na kraj ispod njega. Nakon obilaska kaštela krećemo dalje prema malom selu Baredine sa nekoliko kuća i uz put kušam jedan odličan grozd uz cestu i bacam pogled na lijepu zelenu Istru.
Iz Baredine vrlo brzo se stiže u Salež. Izoliran je položajem i nedostatkom komunikacija. Mala skupina kuća naselja S. nalazi se ispod vrha brežuljka Sv. Juraj (423m), na kojem su ostatci velikoga prapov. gradinskoga naselja. Malobrojni stanovnici bave se isključivo poljodjelstvom na malim površinama, jer je područje ugl. neprikladno za ekstenzivnu poljop. proizvodnju. Naselje se prvi put spominje 1286. kao Castrum de Salis, kad pripada feudu Kostela (Pietrapilosa). Tijekom kasnijih stoljeća slijedilo je sudbinu feud. središta. Crkva sv. Mihovila nalazi se sjevernije od naselja, uz cestu koja se spušta prema Buzetu. Spominje se 1580., a ima improvizirani betonski zvonik na pročelju, izgrađen 1979., visok 15m, s dvama zvonima. Posebnost je i nevješto izrađen dvostruki kip muškoga lika od mjesnog pješčenjaka, s uklesanom god. 1796. i spomenom pravde u kratkom latinskom natpisu. Služio je za kažnjavanje prijestupnika (berlin) njihovim izlaganjem pogledima mještana. U mjestu sam imao ugodan razgovor sa jednim stanovnikom maloga sela koji me uputio na neka mjesta koja još trebam da posjetim.
Nastavljamo dalje već je počela i sitna kišica ali to smeta da stignem do vrlo slikovitog mjesta koje se ugnijezdilo na 240 metara visokom brijegu. Završje sa puno povijesnih znameninosti na tako malom prostoru. Pohvala mještanima ili TZ koji su se potrudili sve to lijepo označiti za one koji tu prođu, tako da prije ulaza u mjesto možete vidjeti staru uljaru i fontanu. Gradić je bio opasan dvostrukim zidinama, koje su i danas dijelom vidljive, a kroz njih su prolazila dvoja vrata, od kojih se danas razaznati mogu samo jedna.
Nad vratima su drevni bareljefi i grb obitelji Contarini, koja je ovim feudom vladala tri stoljeća. Popločana uličica vodi na uzvišicu s drevnom crkvom Blažene Djevice Marije sv. Krunice i zvonikom. Crkva ima kružnu apsidu i portal zašiljenog luka, s godinom 1879., kada je posljednji put rekonstruiran. Sagrađena je u 16. stoljeću, a obnovljena 1634., pri čemu su od ranija četiri drevna oltara ostala dva. Imala je srebrne svjetiljke i svijećnjake iz 18. stoljeća, te veličanstven pehar s ocakljenim medaljonima iz 1476. Crkva ga je krajem 18. stoljeća prodala pa je završio u Rotschildovoj zbirci.
Oltar Blažene Djevice Marije sv. Krunice 1792. poklonio je crkvi plemić Besenghi. S bočne strane krova izdiže se mala preslica od pješčanika. Prema dolini, prije sačuvanih gradskih vrata, nalazi se crkvica iz 1556., posvećena sv. Roku, a na oko 1 km sjeverno od župne crkve groblje s crkvicom sv. Andrije. Završje je bilo nastanjeno još za davnih stoljeća, o čemu svjedoče pronađeni predrimski predmeti, kao i rimske grobnice i natpisi. Pronađeni su i tragovi navodno prve konzulske ceste koja je prolazila unutrašnjošću Istre.
Za vrijeme vladavine Austrijskog carstva kao i Republike Italije Završje je imalo poštu, školu, dvije trgovine, uljaru i razne druge obrte. 1943.g. antifašistički pokret zahvatio je i Završje, hrvatski i talijanski antifašisti zajedno su se borili protiv njemačkog okupatora.
Ovaj bedemima i kulama opasani gradić zapanjuje arhitektonskom izvrsnošću svojih zdanja. Nezaobilazno je odredište svakome tko želi proputovati Istrom s ciljem da razgleda i upozna njezinu povijest i kulturu. Nažalost, danas gotovo prazno mjesto može tek svjedočiti o nekad imućnom životu njegovih vlasnika spomeničkim naslijeđem. Župna crkva Rođenja Bl. Djevice Marije je iz 18. st. s nekoliko oltarnih pala i orguljama G. B. Piaggie. Druga crkva Bl. Djevice Marije od Sv. Krunice bila je svojevremeno župna i datira iz 16. st. Ostale su crkve Sv. Rok iz 16. st., Sv. Primo i Felicijan pokraj sela Čirkoti iz 12. st. s dva sloja fresaka, te romanička kapela sv. Jurja iz 12. st., u sklopu ostataka istoimenog sela nedaleko od Završja.
Poslije ovoga obilaska moglo se napraviti i još koja fotografija no padala je sitna kišica pa sam nastavio daljnje putovanje prema krajnem odredištu Bujama ali starom cestom koja još nije asfaltirana ispod mjesta lagani OFF ROAD uz slikvitu rijeku Mirnu gdje isto možete doći i do Grožnjana.
Buje se nalaze visoko na 222 metra nad morem, te privlače svojom karakterističnom krunom u čiji su netaknuti sklad umetnuta dva vitka zvonika i niska krovova koji se ljupko spuštaju prema dolini u podnožju. Kako sam imao zadatak fotografiranje događanja smotre Dani grožđa tako sam napravio samo nekoliko fotografija po gradu pošto sam kroz Buje već jednom prošao tako da ovdje neću previše opisivati već dodati da su u Bujama posebno značajni spomenici grada Buja: Crkva Sv. Servula, Crkva Majke Milosrđa, kula Sv. Martina te niz manjih crkvica lokalnog značaja kao i Starogradska jezgra Buja. Ovoga puta bilo mi je vrlo zanimljivo da vrha zvonika crkve Sv. Servula uz dozvolu zvonara napravim par snimaka mjesta.
Eto uz mali slijed kiše i sunca povratak iz Buja je začinio zanimljiv kolorističan zalazak sunca.
Lijep Vam pozdrav do novih izleta uskoro!
Foto&Blog: Borna Ćuk © www.poistri.eu
Snimljeno: 18.09.2016
Linkovi na fotogalerije:
1) Kaštel Petrapilosa (Opatija):
https://goo.gl/M0s339
2) Završje 18.09.2016:
https://goo.gl/G9pzot
2/1 Završje album snimljen 27.09.2019:
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.558002584938246&type=3
3) Ostale fotografije:
https://goo.gl/o90Wzm
